Helm - Balkan
Na jugoistoku Evrope , nalazi se danas nama poznati Balkan , a nekada Helm ( grčki Haimos ) . Ovo je srpski naziv za brdovito poluostrvo , a Turci su ga mnogo kasnije preuzeli i danas brdo zovu - helm . Balkan je naziv koji je veštački implantiran od nemačko-vatikanske škole . Geografske granice Balkana su : na severu Dunav i Sava , na jugu Sredozemno more , na istoku i jugoistoku Crno , Maramorno i Egejsko more ( nekada se zvalo Belo more ) , na zapadu Jonsko i Jadransko more . Njegove južne obale su jako razuđene . Poluostrvo presecaju veliki planinski sistemi sa severa prema jugu i jugoistoku , koji streme od Alpa preko Egejskih ostrva da se spoje sa planinama Male Azije. To su DinarskoŠarskoPindski, Karpatski , Balkanski i Rodopski sistemi sa planinskim vrhovima do 3000 metara. Još u antičko vreme mnoge od njih su opisane i opevane . Filozof i geograf , Strabon ( 66. 19. pre . n.e. ) Šar planinu ( Skardus kao i srbski Skadar koji se danas nalazi u Albaniji ) , naziva " Verigom sveta " . Šar je srbski arhaizam , koji znači , svet . A Šara je po starim verovanjima bilo božanstvo koje gospodari umom . Nedaleko od Niša , postoji selo Hum , a iznad njega , Humska čuka . N je oduvek u Srba bilo oznaka za nebo, nebesko, božansko . Pošto je oznaka za nebesko na nekim mestima prešla u H, ono je kao prefiks bilo i oznaka za Boga . Hum znači nebeski-božanski um . Grad Um postojao je i kod Sumeraca , Asiraca u Mesopotamiji .
Balkan je prostor sa umereno kontinentalnom klimom , koji obiluje šumama , vodom , rekama, jezerima, morima , pogodan za život i razvoj , stočarstva , poljoprivrede , lova , ribolova, kopnenog i vodenog saobraćaja , trgovine . Taj prostor istorijski i civilizacijski predstavlja pojam " Stara Evropa " . Maticu evropske civilizacije . Drevni naziv Hem , Helm , nastao je po planini na severu Trakije koja je , po legendi , nazvana po tračkom tiraninu Hemu , koga je u dvoboju ubio Posejdonov sin , Bizant ili Vizant , a smatra se osnivačem istoimenog grada na Bosforu . Po drugom kazivanju Hem je sin boga Severnog vetra Boreje , najjačeg od svih vetrova , personifikacije tračke planine . Bio je oženjen Rodopom , koja je rodila sina Hebra, što je reka Hebar ili Marica . Zbog svađe sa bogovima pretvoreni su u planine . Naziv Balkan nije turski , već po starom italskom bogu vatre " Vulkanus " , pre svega bogu vulkanske vatre , a potom i kovačke i odnosi se na celo poluostrvo . U 18 . Veku osnovana je nauka , balkanologija , koja izučava društveno političke , kulturnoistorijske , filosofske , folklorne i druge osobenosti ovog prostora . Da je bio tako razdeljen, među različitim etnosima , nemoguće bi ga bilo sagledavati kao celinu , pa vam je i jasno , da nakon toga , tek kreću krupne manipulacije, istorijom .
Najzad u zvaničnu upotrebu kao geografski pojam, Balkan, za evropske krajeve južno od Dunava i Save, uvodi Nemac Johan Avgust Cojne (Johann August Zeune) 1809. godine. Cojne je želeo da i jugoistočni prostor evropskog kopna,analogno Pirinejskom i Apeninskom poluostrvu, dobije ime po glavnom planinskom masivu koje se na njemu prostire. Naziv Balkan je preuzeo od francuskog geologa Amija Buea, koji je tako nazvao Staru planinu u Bugarskoj , iako se naziv Balkan ne odnosi na celu Staru planinu. Njegov predlog brzo je prihvaćen u naučnom i političkom svetu, mada su već krajem XIX veka nastali predlozi da se umesto Balkana kaže Jugoistočna Evropa. Navodno nauka o Balkanu balkanologija je osnovana u XVIII veku radi izučavanja društveno-političkih, kulturno-istorijskih, filozofskih, folklornih i drugih osobenosti Balkana.
Danas je u svetu širom prihvaćeno da naziv Balkan potiče od turske reči balakan za šumovitu goru, odnosno da su ga doneli Turci,pošto se pre dolaska Turaka taj naziv ni u jednom izvoru ne pominje.
Između planina formirane su manje ili veće široke ravnice , od kojih je najveća Panonska nizija u slivu Dunava , Save , Drave , Tise i Morave . Srbi su oduvek naseljavali upravo ovakva područja , plodne nizije pored reka i obale mora . Arheologija je pokazala da su upravo ti narodi iz nizije i stvorili civilizacije , a da su oni sa planina zaostajali , spuštali se u nizije , od njih učili , a često ih potom i napadali , pljačkali i otimali teritorije . Panonska nizija predstavlja najniži deo zemljišta u Panonskom basenu , a nastala je povlačenjem i oticanjem Panonskog mora kroz Đerdapsku klisuru , koje se dogodilo krajem pleiocena i početkom holocena , odnosno krajem poslednjeg ledenog doba , oko 10.000 godina stare ere . Za to vreme još su mnoge planine bile pod ledom . Ostale nizije današnjih Srbije , BiH , Hrvatske , Bugarske , Makedonije , Tesalije , Peloponeza ...iznose 29 % ukupne površine zemljišta . Pretežno na jugu i zapadu , između strmih planina , ravnice se spajaju jedino uskim usecima klisura . Ovakva konfiguracija uticala je na formiranje manjih grupa ljudskih zajednica , koje su kasnije prerastale u manje etničke grupe . Zbog svog geografskog položaja , Balkan je oduvek bio veza između Evrope i Azije , zapada i istoka . To je učinilo da i mi danas kažemo , da imamo kuću na sred puta , da su nas tolike vojske prelazile i gazile , rušile i nosile , tolike istorijske oluje . " Ni manjeg prostora ni više istorije " .
Pogledi antičkog čoveka na svet nisu bili kao današnji . Herodot " otac istorije " je zapisao , da se mora smejati , kako su mnogi učenjaci nacrtali Zemlju . Da je okrugla kao krug , da oko nje teku okeani i da postoje tri kontinenta : Evropa , Azija i Libija ( Afrika ) , koji su međusobno spojeni . Ko je to najviše putovao , imao razvijenu flotu da je mogao obići Afriku ? Sve geografske karte nastajale do poslednjeg veka , rimske , španske , italijanske , portugalske , indijske , arapske , su bile kopije , starih arijevskih , na osnovu kojih su se kretali .
Srbi su na početku svog civilizacijskog razvoja , pa sve do danas , bili i ostali , zemljodelni narod . Kao što su se prvi počeli baviti zemljoradom , tako su prvi otpočeli i preradu metala . Sledila je pismenost , razvoj umetnosti , zanata a uz njih i moreplovstvo . Još pre 4000 godina , Sredozemno more su nazvali Pelag , po jednom od najvećih srbskih plemena , koje je činilo autohtono stanovništvo današnje Grčke , a odatle se širilo na Bliski Istok , severnu Afriku . Protosrbi su svoju savršenu pismenost , religiju , sva znanja preneli na druge narode koji su živeli u Aziji , Africi . Misirci su ih nazivali " Pomorci " . U njihovim pomorskim poduhvatima , tokom talasokratije , najvažnije uporište u Pelagu je bio Krit . Na ogromnom prostoru pripadnici istog naroda , dobijali su različite lokalne nazive , koji su bili geografski ali često i postali od imena nekog vođe ili božanstva . Jedno od njih su i Feničani . Frigi , Brigi , od kojih su semitski preci etničkih Grka , sve naučili i prisvojili . Frigi crveni su bili najveća pomorska sila , do pojave Rima i čuveni izumitelji i proizvođači crvene kraljevske boje , rače , za bojenje tkanina , najskupocenije u tada poznatom svetu . Otuda Rasraškirački ... znači i kraljevski , a sama reč potiče iz drevnijeg doba , od boginje zemljoradnje , zemlje , Rease , po kojoj i preci etničkih Rusa Rasi , dobiše ime . A opet Ras je i svetlost , božanska , sunčeva .... Pa tako nasta i ime Rassija Rassija Rasija ... što je reformama u Rusiji novog doba , preličeno u Rusija .
Evropa dugo nije imala ime . Po Hesiodu ( između 800-700 pre Hrista ) u Teogoniji o stvaranju sveta , Evropa je Okeanova i Tetina kći , sestra Trakije , Azije i Libije ( gde su živeli Srbi braća , naravno da su njihove zemlje sestre ) . Pod Libijom se nekada smatrala Afrika . Evropa je rodila Zevsu sina Dodona , kome je posvećen i prvi hram na Balkanu , Dodone . Najseverniji narodi Evrope , bili su Boreji , po vetru bura , koji su stanovali u Trakiji i u dolini Strimona ( Struma ) , pa Hiperborejci , koji su živeli na krajnjem severu " Sa one strane Severnog vetra " , tj . Helma .
Herodot je opisivao da je najveća reka Evrope Ištar ( Danubius- Dunav ) i da je okružuju okeani , na istoku i na zapadu . Neki istraživači na Zapadu u Americi lutaju , naučeni da su Grci prvi tu od postanka sveta , pa neke stvari brkaju i zbog pronađenih divovskih ljudskih skeleta , smatraju da su te ljude Grci nazivali divovima i titanima . Ti pravi giganti su postojali mnogo ranije . Div je srpska reč i kod starih Srba je imao značenje boga , božanskog bića . Divovski je značilo božiji . Titan je grčka reč , za velikog čoveka , a tako su nazivali i Hiperborejce . Za niske rastom , semitske došljake , koje nam danas predstavljaju kao " stare Grke " , nije nikakvo čudo da su dinarski Srbi izgledali kao divovi . Jonjani ( tzv. stari Grci ) su samo slušali o Hiperboreji u kojoj nikada nisu bili , kao i srbske priče o divovima , koji su nekada hodali Zemljom . Tako je nastao i čuveni Kolos .
Po dosadašnjim otkrićima , Homo sapiens se pojavio pre 2.500.000 godina . Balkan je tada bio sporadično naseljen . U periodu starijeg paleolita 350.000 250.000 godina stare ere , po ostacima crteža , Balkan je gotovo pust , osim predela u srednjem Podunavlju . Ovaj period se završava prestankom poslednjeg ledenog doba , 10.000 god . stare ere , kada na istom mestu nastaje najranija kultura Evrope . Iz paleolitskog perioda od posebnog su značaja brojne složene konpozicije gravura na kostima i rogu , đerdapskih tvoraca , sa obe obale Dunava , između 13. i 10 milenijuma st . . ere . One predstavljaju i prve grafizme . To su počeci jedne potpuno autentične kulture , koja će doživeti svoj vrhunac , oko 5.500 st . ere i najveći procvat u Lepenskom Viru , odakle se proširila preko centralnog Balkana do Peloponeza i Krita . Paleolongvistika Balkana rođena je u Đerdapu , a ne Heladi . U prilog tome govori i činjenica da kultura Lepenskog Vira čitav jedan milenijum , kako kaže profesor Srejović " nije imala takmaca među savremenicima svoga doba , 7000-6000 god . pre n.e. bila je središte umetnosti kamenog doba " . Osnove staništa su im bile trapezoidne , trouglaste i okrugle . Trouglaste baze imale su stroge matematičke proporcije u vidu zarubljenog kružnog isečka , čime se dobija trapezoid što nije poznato ni u jednoj drugoj praistorijskoj kulturi sveta . Ovaj specifičan građevinski stil i način postavljanja u odnosu na reku i zaleđe ( podseća na pećinu ) utvrđen je u svim naseljima ove kulture , dakle na ogromnom već navedenom prostoru Podunavlja . Usled razvoja dolazi do raslojavanja stanovništva 6500 . g . stare ere i pojave šamana , vrača , građevinara , skulptora , ribara , drvoseča , alatničara , stočara , ratara , trgovaca ... Najranija pojava svetilišta u kulturi Lepenskog Vira datira iz 6000 g . stare ere . Skulptura iz svetilišta predstavlja vulvu pred početak porođaja , sa jakom crvenom bojom , što ukazuje , na poštovanje majke i divljenje čudu rađanja , kao i odnosu prema krvnom srodstvu . Grupe koje su bile u krvnom srodstvu su živele zajedno . Kao logički nastavak Lepenskog Vira , duž srednjeg Podunavlja , Morave , Vardara , Bistrice , Pirineja i Egeja od sredine 6 . Milenijuma stare ere niču zemljoradnička naselja sa proizvodnjom predmeta od pečene gline , umesto oblutaka . Ova kultura označena je kao period neolita ( mlađe kameno doba ) . Osim Balkana obuhvatala je i današnju Mađarsku , Rumuniju i Moldaviju . Taj period obeležila je već pominjana Starčevačka kultura koja sada rascepkana po različitim državama nosi i različite nazive na različitim jezicima , te da se ne bi stvarala zabuna , objedinjena je pod nazivom Neolitska kultura Centralnog Balkana i Egeja . Zatim sledi eneolitski period , čiji je nosilac Vinčanska kultura koja takođe obuhvata čitav navedeni prostor . Smatralo se da vinčanska kultura pripada srednjem eneolitu tj oko 2500 g . pre n.e. i da potiče iz Egejskog basena i Anadolije , međutim 50.ih godina 20 . veka , radiokarbonskom metodom , datovana je na period između 6194 - 4800 g . pre n.e. Osim toga ona je potpuno autohtona i orignalna . Eneolitski period je između neolita i bronzanog doba (3100 - 1900 pre n.e. ) . Eneos - gluv , a lithos - kamen . Trajao je 1000 godina . Iz velikih centara Lepenskog Vira , Vinče ... širila se kultura te su se postepeno male zajednice ujedinjavale , uobličavale i stvarale nove kulturne oblasti od kojih recimo Vučedoslki kulturni kopmleks , lokalitet pored Vukovara na Dunavu . To je inače period kada bronza , gvožđe dobijaju primat pri izradi oruđa , nakita , oružja ... jer rudarstvo i rana metalurgija , dostižu punu afirmaciju . Bazu ove kulture čine prvi rudnici na Balkanu kod Majdanpeka , odakle se Moravskom Vardarskom dolinom spušta do Pelagonije , Makedonije , Trakije , Jadrana i Peloponeza . Na obalama Belog mora , današnjeg Egeja , ona se razvija kao Minojska i Mikenska kultura , potpuno nepravedno danas pripisana Grcima . Čitav Panteon nastao je od verovanja poteklog sa Arktika , još u vreme ledenog doba , uobličavan na Sedmorečju Helma . Večita borba svetlosti i tame , odnosno dobra i zla . Simboli sunca : soko , orao , lav i vuk , jelen i bik , koji nose u rogovima sunce ili vuku njegove kočije po nebeskom svodu . Tako su postali i Jelini , čija je kultura kao sve antičko srbsko , pripisano staroj Grčkoj . Jonjani - Helađani su narod nastao od semitskih pridošlica i domaćih Pelasta , na protosrpskoj kulturi i tradiciji , a njihov samostalni razvoj započeće oko 800 god . stare ere . Bog Serbon , pominje se kao : Serdon , Sardon , Sandes , Serapis , Sardus , Sabazius , Sebaduis , Sarmandus , Surija , Asur ... Kod Misiraca ( Egipćana ) Serapis . Kod Rimljana Jupiter , prozvan Saravikus , a na jonskom je Sabazius . Nikola Jorga navodi da je . " ... Ovaj bog bio mnogo slavljen na Helmu i u Maloj Aziji , posle preuzet i u Italiji . Sabazios je bio sunčevo božanstvo i njegov hram je okruglog oblika , sa poluotkrivenim krovom , da bi sunce moglo osvetljavati unutrašnjost hrama , građen je obično na nekom brežuljku " .
Svet oblutaka i vode se istorijski rastočio , dalek i zamagljen , neobjašnjiv i nedokučiv ili je ta predstava fabrikovana laž , kao i mnoge druge u istoriji , koja služi politici u kojoj su izgleda sva sredstva dozvoljena . Umetnost Lepenskog Vira ipak sasvim je razumljiva , prepoznatljiva i izaziva divljenje celoga sveta . Majstori u kamenu , još uvek žive i rade u Belim Vodama ( selo kod Kruševca ) , potomci velikih majstora koji su nekada odlazili u Veneciju , Rusiju ... da rade na crkvama , manastirima , palatama , ukrašavaju ih i ulepšavaju , ostavljajući na njima pečat vanvremenskok umetničkog koda , rođenog tu na rekama Srbije , gde se i sačuvao , čak i u kolektivno nesvesnom .
Tako stižemo do zaključka , da ništa stvarno na terenu i u životu naroda i zemalja , nije baš onako kako to moćnici i njihove marionete predstavljaju , zatirući istine i obmanjujući svet . U svakoj zajednici sačuvane su pradavne matrice , na njima decu podižemo , brinemo o bližnjima , sahranjujemo ih i oplakujemo . Oganj je srbska svetinja . Još i danas se kod Srba može čuti za Sveto ognjište , što znači rodni dom , u kome su oganj palili i održavali svi naši preci . A taj prastari podunavski oganj paljen je i u slavu boga Agnija . Srbi su verovali u glavnog nevidljivog Boga na nebesima , simbol dobra , koga su slavili i kome su se molili . Njihov sistem verovanja obuhvatao je raj , zlo i neki vid pakla i pre hrišćanstva . Đerdapom je namerno potopljen deo lokaliteta Viminacijuma . To tlo čuva naše prve korene ali i cele Evrope . Kroz tolike slojeve neistina , namernog i lukavo organizovanog zamućivanja prošlosti i istine , narod je sačuvao , nesvestan porekla , duboko u svojoj kolektivnoj svesti mnoge tragove odbljeske dunavskih , moravskih oblutaka , pred kojima i u vreme najveće manipulacije ljudskom svešću , zastaje dah i budi poštovanje.
loading...