Otkud Srbi u Indiji?
Jedan deo populacije se obreo ,migrirajući preko Male azije i Persije, čak do Indije gde su ostavili svoj trag koji se oseti i dan danas. Pisani tragovi o Srbima iz Indije datiraju od pet do sest hiljada godina, a u Evropi od preko tri hiljade godina.
Rus Moraskin je pisao da su Srbi jos u svom indijskom kraljevstvu bili na najvisem stepenu prosvete i obrazovanosti, za to doba. Takodje, Kinezi su zapisali da su Srbi napredovali u prosveti i da je njihov car Tanca jos tada izdavao zakone. Grcko-rimski istoricar Straban kaze za Srbe iz Kaspijske Serbanije da su trgovali jos od dolaska iz Indije i da su na odeci nosili zlato.
U 9. knjizi «Šrimadbhagavatam» (od preko 15 knjiga sa 147 hiljada stihova od po 32 sloga), naslov se tumači ovako: šri-šarm, lepota, mad-između, hag-Bog, vatam-hvatam, sto znači «Lepota približavanja Bogu». Tridesetčetvrti stih iste knjige, u prevodu znači «Kralj Indra je ratovao sa kraljem Srbendam». I po tome zaključuje da je srpsko ime i starije od 5000 godina, a «Srbenda» u nas se pominje za čoveka koji je «onako, malo na svoju ruku». Srbi se pominju i kao «Sirbide», «Srbinde» ili «Surabi». Proučavajući bramansku veru, došlo se do zaključka da mnogi bogovi i polubogovi nose srpska imena, poput «Šri Krišna» (Šri-šarm, lepota, Krišna-kršioc, krišioc zemlje, odnosno orač, lepi orač). «Šri Krišna» ima i druge nazive, poput Govinde-govedara, Kešave-košave, vetra.
Polu bog Brama ima nadimak «Vida», od koje reči je izveden i naš Vidovdan. Sveti Vid ima četiri glave i gleda na sve četiri strane sveta. Njegov drveni kip nalazi se u Danskom muzeju pod imenom Cvantevid, odnosno Svetivid. Zna se da i u Sloveniji postoji naseljeno mesto Šentvid, što znači otpor.
Otac Šri Krišne se zvao Vasa, deda Nikola, a pradeda Vida. U indijskim knjigama se nalazi porodično stablo vladara Indije od pre pet hiljada godina. U Indiji postoji čak 863 dinastije. Pod pretpostavkom da je svaka trajala prosečno 30 godina, živeli su 27.890 godina. Većina tih vladara ima čisto srpska imena: Đaja, Raja, Vida, Nikola, Ranko, Pera, Mida, Mitar, Živa, Čeda i drugi. Poznato je da su Srbi došli iz Persije u Indiju pre 20 hiljada godina; sa njima su ratovali preko hiljadu godinu, osvojivši pritom i celu Indiju i ostrvo Šri Lanka. Iza njih, ostali su danasnji nazivi reka: Jamna, Bakar, Sarbarija, Sarbara Mati, Mati, Dulna, imena naseljenih mesta: Bakar, Jagodnaka (Jagodina), Varanjasa (Vranje), Niš, Mala bara ili planina: Himalaji (Hima-zima, Laji-led), vinđa (videla, dobar pogled)...
U Indiji, danas postoji narod koji nema nikakva prava. Pokoreni su od pra Srba i zovu se Parije, od srpske reči para, i pre toga, pra baba, pra deda. Taj narod je ispod svake kaste, rasut je po celoj Indiji i bavi se samo grobarskim i drugim prostim poslovima ne mešajući se sa drugim narodima Indije.
Da su Srbi živeli na tlu danasnje Indije potvrđuju i sanskritski brojevi koji su ustvari prasrpski brojevi: nula-ništa, en-jedan, dva-dva, tri-tri, četvari-četiri, panča-pet, šasst-šest, sapta-sedam, asta-osam, nava-devet i daša-deset. Srbi su tako sačuvali imena brojeva u svom prvobitnom obliku, sačuvavši tako i dekadni sistem brojeva kojima su mogli da rade i višu matematiku. Zna se da su rešavali logaritme i poznavali Pitagorinu teoremu. Brojeve, u Evropi nazvanim arapskim, i danas se upotrebljavaju, a Arapi tvrde da su to indijski brojevi. Inače, pravo ime Indije je «Bharatavarsa» (znači: barata-bratska, bratova, varsa-pažnja, ljubav). I danas se kod nas i među našim starim kaže: momak i devojka se paze, odnosno varde. Smisao ove reči je ljubav i sloga, znajući da još tada Srbi nisu bili složni.
Rezultati ispitivanja krvi po krvnim grupama i genima, prema knjizi Miloša Bogdanovića, krv Srba i danasnjeg indijskog čoveka, veoma je slična.
Sličnosti danasnjeg srpskog i nekadašnjeg sanskritskog jezika, pomogle su da se na sanskrit jeziku prevede hriščanska molitva «Oče naš», ili «Tata hnah», kako bi prasrbi u Indiji rekli. A molitva glasi: Kah asi na nabhahsi (koji jesi na nebesima), da vi vidha nama tvaja (da se svetli ime tvoje), dabhijat aphi rađa tvaja (da bude carstvo tvoje...)
I danas u Indiji kaže krava-krava, goveda-goveda, strina-strina, prija-prija, trava-trava, voda-uda ili apa, japha-sex.
Jedan deo populacije se obreo ,migrirajući preko Male azije i Persije, čak do Indije gde su ostavili svoj trag koji se oseti i dan danas. Pisani tragovi o Srbima iz Indije datiraju od pet do sest hiljada godina, a u Evropi od preko tri hiljade godina.
Rus Moraskin je pisao da su Srbi jos u svom indijskom kraljevstvu bili na najvisem stepenu prosvete i obrazovanosti, za to doba. Takodje, Kinezi su zapisali da su Srbi napredovali u prosveti i da je njihov car Tanca jos tada izdavao zakone. Grcko-rimski istoricar Straban kaze za Srbe iz Kaspijske Serbanije da su trgovali jos od dolaska iz Indije i da su na odeci nosili zlato.
U 9. knjizi «Šrimadbhagavatam» (od preko 15 knjiga sa 147 hiljada stihova od po 32 sloga), naslov se tumači ovako: šri-šarm, lepota, mad-između, hag-Bog, vatam-hvatam, sto znači «Lepota približavanja Bogu». Tridesetčetvrti stih iste knjige, u prevodu znači «Kralj Indra je ratovao sa kraljem Srbendam». I po tome zaključuje da je srpsko ime i starije od 5000 godina, a «Srbenda» u nas se pominje za čoveka koji je «onako, malo na svoju ruku». Srbi se pominju i kao «Sirbide», «Srbinde» ili «Surabi». Proučavajući bramansku veru, došlo se do zaključka da mnogi bogovi i polubogovi nose srpska imena, poput «Šri Krišna» (Šri-šarm, lepota, Krišna-kršioc, krišioc zemlje, odnosno orač, lepi orač). «Šri Krišna» ima i druge nazive, poput Govinde-govedara, Kešave-košave, vetra.
Polu bog Brama ima nadimak «Vida», od koje reči je izveden i naš Vidovdan. Sveti Vid ima četiri glave i gleda na sve četiri strane sveta. Njegov drveni kip nalazi se u Danskom muzeju pod imenom Cvantevid, odnosno Svetivid. Zna se da i u Sloveniji postoji naseljeno mesto Šentvid, što znači otpor.
Otac Šri Krišne se zvao Vasa, deda Nikola, a pradeda Vida. U indijskim knjigama se nalazi porodično stablo vladara Indije od pre pet hiljada godina. U Indiji postoji čak 863 dinastije. Pod pretpostavkom da je svaka trajala prosečno 30 godina, živeli su 27.890 godina. Većina tih vladara ima čisto srpska imena: Đaja, Raja, Vida, Nikola, Ranko, Pera, Mida, Mitar, Živa, Čeda i drugi. Poznato je da su Srbi došli iz Persije u Indiju pre 20 hiljada godina; sa njima su ratovali preko hiljadu godinu, osvojivši pritom i celu Indiju i ostrvo Šri Lanka. Iza njih, ostali su danasnji nazivi reka: Jamna, Bakar, Sarbarija, Sarbara Mati, Mati, Dulna, imena naseljenih mesta: Bakar, Jagodnaka (Jagodina), Varanjasa (Vranje), Niš, Mala bara ili planina: Himalaji (Hima-zima, Laji-led), vinđa (videla, dobar pogled)...
U Indiji, danas postoji narod koji nema nikakva prava. Pokoreni su od pra Srba i zovu se Parije, od srpske reči para, i pre toga, pra baba, pra deda. Taj narod je ispod svake kaste, rasut je po celoj Indiji i bavi se samo grobarskim i drugim prostim poslovima ne mešajući se sa drugim narodima Indije.
Da su Srbi živeli na tlu danasnje Indije potvrđuju i sanskritski brojevi koji su ustvari prasrpski brojevi: nula-ništa, en-jedan, dva-dva, tri-tri, četvari-četiri, panča-pet, šasst-šest, sapta-sedam, asta-osam, nava-devet i daša-deset. Srbi su tako sačuvali imena brojeva u svom prvobitnom obliku, sačuvavši tako i dekadni sistem brojeva kojima su mogli da rade i višu matematiku. Zna se da su rešavali logaritme i poznavali Pitagorinu teoremu. Brojeve, u Evropi nazvanim arapskim, i danas se upotrebljavaju, a Arapi tvrde da su to indijski brojevi. Inače, pravo ime Indije je «Bharatavarsa» (znači: barata-bratska, bratova, varsa-pažnja, ljubav). I danas se kod nas i među našim starim kaže: momak i devojka se paze, odnosno varde. Smisao ove reči je ljubav i sloga, znajući da još tada Srbi nisu bili složni.
Rezultati ispitivanja krvi po krvnim grupama i genima, prema knjizi Miloša Bogdanovića, krv Srba i danasnjeg indijskog čoveka, veoma je slična.
Sličnosti danasnjeg srpskog i nekadašnjeg sanskritskog jezika, pomogle su da se na sanskrit jeziku prevede hriščanska molitva «Oče naš», ili «Tata hnah», kako bi prasrbi u Indiji rekli. A molitva glasi: Kah asi na nabhahsi (koji jesi na nebesima), da vi vidha nama tvaja (da se svetli ime tvoje), dabhijat aphi rađa tvaja (da bude carstvo tvoje...)
I danas u Indiji kaže krava-krava, goveda-goveda, strina-strina, prija-prija, trava-trava, voda-uda ili apa, japha-sex.
Dokaz tome su mnogobrojne reči u sanskritskom jeziku , istog značenja kao i na srpskom , a zabeležene su pre više od tri hiljade godina . Kao prva istorijska zabeleška je reč Serbh što ima značenje rodbine , semena i kolena . I u današnjim jezicima , indijskom i srpskom ima mnogo reči istovetnog značenja . Evo nekih :
agan - oganj ;
bagas - bog ;
brath- brat ;
bhala - bela ;
chata- četa ;
deti - dete ;
div - div ;
dina - dan ;
dasa - deset ;
dama - dom ;
girja - gora ;
grad - grad ;
iskra - iskra ;
kada - kada ;
kuta - kuća ;
lip - lep ;
lot - ljut ;
laghi - laki ;
ljubhva - ljubav ;
matr - mater ;
mala - mali ;
more - more ;
mil - mili ;
nabas - nebo ;
nava - novi ;
paraha - prah ;
prati - protiv ;
panca - pet ;
pena - pena ;
rabh - rob ;
rosa - rosa ;
sa - so ;
sila - sila ;
sas - sest ;
stan - stan ;
sabha - soba ;
stala - stol ;
tata - tata ;
ta - taj ;
tvar - stvar ;
trasti - tresti ;
trang - trag ;
tamas - tama ;
tri - tri ;
trijdosa - trinaest ;
tada - tada ;
vrt - vrt ;
vicur - veče ;
vatara - vatra ;
vi - vi ;
vas - vas ;
viva - živi
U sanskritskom jeziku imena rodbine su potpuno identična srpskim , kao : tata , nana , brat , prija , sestra , strina , svekar , svekrva , dever , kum , svastika . Postoji istovetnost i mnogih drugih reči kao : guvno , hlad , stoka , goveče , jama , apsara , mana , raka , jad , med , guditi i druge . Ima ih svakako još . Drugi dokaz porekla Srba vezan za Indiju su običaji , koji su veoma slični kod oba naroda , na primer : otmica devojke , unošenje i palenje badnjaka , gatanja , motivi na vezovima i nadgrobnim spomenicima , društveno i državno uređenje i mnogi drugi .Čak su kod Srba bili sačuvani i običaji spaljivanja mrtvih . Reči župa i župan u srpskom i kod Indusa imaju značenje udruženja ili zadruge , a u sanskritskom znače povezivanje . Engleski pisci isticali su istovetnost indijskih i srpskih društvenih jedinica , opština , koje su u ono vreme bile najdemokratskiji oblik društva , sačuvanih u Srbiji do danas . Makarov je zapisao mnoga imena srpskih staništa , koja su ostala do dana današnjeg : Indostan , Avganistan , Kurdistan , Radžastan i jos mnoga druga .
agan - oganj ;
bagas - bog ;
brath- brat ;
bhala - bela ;
chata- četa ;
deti - dete ;
div - div ;
dina - dan ;
dasa - deset ;
dama - dom ;
girja - gora ;
grad - grad ;
iskra - iskra ;
kada - kada ;
kuta - kuća ;
lip - lep ;
lot - ljut ;
laghi - laki ;
ljubhva - ljubav ;
matr - mater ;
mala - mali ;
more - more ;
mil - mili ;
nabas - nebo ;
nava - novi ;
paraha - prah ;
prati - protiv ;
panca - pet ;
pena - pena ;
rabh - rob ;
rosa - rosa ;
sa - so ;
sila - sila ;
sas - sest ;
stan - stan ;
sabha - soba ;
stala - stol ;
tata - tata ;
ta - taj ;
tvar - stvar ;
trasti - tresti ;
trang - trag ;
tamas - tama ;
tri - tri ;
trijdosa - trinaest ;
tada - tada ;
vrt - vrt ;
vicur - veče ;
vatara - vatra ;
vi - vi ;
vas - vas ;
viva - živi
U sanskritskom jeziku imena rodbine su potpuno identična srpskim , kao : tata , nana , brat , prija , sestra , strina , svekar , svekrva , dever , kum , svastika . Postoji istovetnost i mnogih drugih reči kao : guvno , hlad , stoka , goveče , jama , apsara , mana , raka , jad , med , guditi i druge . Ima ih svakako još . Drugi dokaz porekla Srba vezan za Indiju su običaji , koji su veoma slični kod oba naroda , na primer : otmica devojke , unošenje i palenje badnjaka , gatanja , motivi na vezovima i nadgrobnim spomenicima , društveno i državno uređenje i mnogi drugi .Čak su kod Srba bili sačuvani i običaji spaljivanja mrtvih . Reči župa i župan u srpskom i kod Indusa imaju značenje udruženja ili zadruge , a u sanskritskom znače povezivanje . Engleski pisci isticali su istovetnost indijskih i srpskih društvenih jedinica , opština , koje su u ono vreme bile najdemokratskiji oblik društva , sačuvanih u Srbiji do danas . Makarov je zapisao mnoga imena srpskih staništa , koja su ostala do dana današnjeg : Indostan , Avganistan , Kurdistan , Radžastan i jos mnoga druga .
loading...