Pravi značaj imena Srb
Što se nas samih tiče , i pokraj neumrle slave i nepobitne i skoro jedine vrednosti g.Šafarika u onoj stvari , skromno navodimo da nam se čini da su njegovi razlozi dosta jednostrani , da kao takvi i nepotpuni i ako su mu sva tumačenja osnovana na istini i pravoj i temeljnjoj nauci , - ipak nisu podpunapotpuno iscrpljena i svestrano objasnjena . Ovo naročito izlazi u reči Srb , Serb , bez da je se imalo pogleda i na druge proiznošaje kod sadašnjih slovena , a nekada bivših čistih i samo srpskih plemena i Srba , kao ukupnog i jednog bratskog srp : naroda . Tako ni su uzaludni izgovori jednog i istogimena narodnjeg : Srb , Srbin , Serb Serbin , Srbljin , Serbljin , Sarb , Sarbin , Sirb , Sirbin , Sers , Sersin , Sorab , Sorb , Sjabr , Sjabrin , Sibr , Sibrin , Sebr , Sebrin , Surb , Surbin i t.d.Svako to ime jednog i istog nekada samo srbskog , a sada sviju slaven . plemena , naroda , ima i svoje uzrokezašto se tako proiznosi i izgovara . Nijedna jedina rečica , ni jedan jedini zvuk i glas u svakog naroda , nije postao bez uzroka , koji je samo njemu svojstven , a ne kom drugom i kojoj drugoj rečici . Što je kojinarod u jeziku bogatiji , to on i ima više , činećih , se jednakih reči , koje se čine da jedno i istooznačavaju , a kad se dobro prouči , onda izlazi sasvim drugčije . Tako greše oni koji drže : da je onaj jezikbogatiji , koji jednom rečju označava više predmeta . Time se pokazuje samo slabost i nepodpunost tog jezika , kao i slaba i nejačka , upravo nedonosna , stvorna sila toga naroda , iz kog su takve reči . U nas se n.pr. drži da su takvi jezici bogatiji i t.d. Naš je jezik i u onom prvom pogledu , t.j. da po mišljenju nekih , mlogo reči , koje su u samoj stvari i po sklopu i značaju različne , gotovo jedno i isto označavaju , najbogatiji od sviju današnjih jezika.Osim ovog , bogatstvo se srpskog jezika pokazuje i u pismenima njegovim i u izražajima sviju čistih zvukova ili glasova ne poluživotnih , nosnih, šuštećih i pištećih , kao u ostalih nekih naroda . Nadmašuje i sve slavenske današnje jezike imajući više zvukova , koji se oličavaju u slovima
ć , đ i dž koja nalazimo još u 10 i 11 veku da postoje , a ne kao što neki naši navode : . da su pre nekoliko desetina godina stvorena , i da su po neka od njih , kao dž,tuđa i da samo služe za izražaj tuđih zvukova i u tuđim rečima . Na osnovu toga izbacuju ga i u stranim korenim rečima , u kojima odista postoji , kao što čine pišući reč Mađar u mesto Madžar , koje je i pravilnije i pravo ime današnjih , naših Madžara , - ili Mandžur , - a ne Mađar koja je reč postala od škipske reči Mađar , kojom se označava ime životinje takozvane magarac , ili galokeltski rob.Bogatstvom našeg jezika , kojim prevazilazi sve jezike današnje evropske i sva slavenska narečija , ne idemo da se pohvalimo , čemu bi imalo i mesta , da je naš narod taj prekrasan dar , kojim je od višnje sile obdaren , upotrebljavao i upotrebljava na dobro - naprotiv , baš ovom bogatstvu sviju zvukova , reči , lepoti našeg jezika , imamo da blagodarimo što izučavamo ostale jezike najlakše od sviju naroda na svetu ; što ovim lakim izučavanjem škodimo sami sebi i večno se prelivamo u sve druge narodnosti.Ovo je zlo tim veće , u koliko smo u dodiru bili sa takvim narodima , kao što su : Kitajci , Nemci , raznaturko - finska plemena , Elini , Rimljani , Gali i t.d. koji rešitelno nemogahu da izuče i izgovaraju tuđe , anaročito slav : jezike ; te se u njih i prelivasmo . Tako dakle svima onim , gotovo jednim i istim imenimaSrba , uzrok je samo bogatstvo našeg sobstvenog jezika , i značaj raznih stupnja drušstvenih , prosvetnih , državnih i t.d. jednog i istog bratskog naroda , a ne kriva i hrđava izgovaranja jednog i istog korena u jeziku jednog i istog naroda . Svaki onaj proiznošaj , iako se čini da označava jedno i isto , od jednog iistog naroda , ipak u istom značaju jednog i istog pokazuje i neku različicu.Kome nije poznato : da se Srbi Serežani - koja e reč postala od Sers , Sersi , Serbi - zovu zato : 1 . što su večni vojnici , 2 . što su osobite hrabrosti i3 . što su graničari ili Krajinari , Kraišnici.Tako nalazimo negda ove Serse ili Serbe , u dan : Đermaniji , od kojih najmanji manjak pokazuje se u dav : Doljnolužničkim Srbima . Nalazimo ih u dan : Maćedoniji , oko dan . Seresa , koji je i bio njihova i od njihosnovana palanka i grad , kao granični i međarski . Nalazimo ih i dan današnji u Austriji gde kao vojnici pod imenom od jednih Krajišnici a od drugih Serežani , - Serežanin - i t.d. i dan današnji čuvaju austrougarske međe i pokrajne.Miloš Milojević
Što se nas samih tiče , i pokraj neumrle slave i nepobitne i skoro jedine vrednosti g.Šafarika u onoj stvari , skromno navodimo da nam se čini da su njegovi razlozi dosta jednostrani , da kao takvi i nepotpuni i ako su mu sva tumačenja osnovana na istini i pravoj i temeljnjoj nauci , - ipak nisu podpunapotpuno iscrpljena i svestrano objasnjena . Ovo naročito izlazi u reči Srb , Serb , bez da je se imalo pogleda i na druge proiznošaje kod sadašnjih slovena , a nekada bivših čistih i samo srpskih plemena i Srba , kao ukupnog i jednog bratskog srp : naroda . Tako ni su uzaludni izgovori jednog i istogimena narodnjeg : Srb , Srbin , Serb Serbin , Srbljin , Serbljin , Sarb , Sarbin , Sirb , Sirbin , Sers , Sersin , Sorab , Sorb , Sjabr , Sjabrin , Sibr , Sibrin , Sebr , Sebrin , Surb , Surbin i t.d.Svako to ime jednog i istog nekada samo srbskog , a sada sviju slaven . plemena , naroda , ima i svoje uzrokezašto se tako proiznosi i izgovara . Nijedna jedina rečica , ni jedan jedini zvuk i glas u svakog naroda , nije postao bez uzroka , koji je samo njemu svojstven , a ne kom drugom i kojoj drugoj rečici . Što je kojinarod u jeziku bogatiji , to on i ima više , činećih , se jednakih reči , koje se čine da jedno i istooznačavaju , a kad se dobro prouči , onda izlazi sasvim drugčije . Tako greše oni koji drže : da je onaj jezikbogatiji , koji jednom rečju označava više predmeta . Time se pokazuje samo slabost i nepodpunost tog jezika , kao i slaba i nejačka , upravo nedonosna , stvorna sila toga naroda , iz kog su takve reči . U nas se n.pr. drži da su takvi jezici bogatiji i t.d. Naš je jezik i u onom prvom pogledu , t.j. da po mišljenju nekih , mlogo reči , koje su u samoj stvari i po sklopu i značaju različne , gotovo jedno i isto označavaju , najbogatiji od sviju današnjih jezika.Osim ovog , bogatstvo se srpskog jezika pokazuje i u pismenima njegovim i u izražajima sviju čistih zvukova ili glasova ne poluživotnih , nosnih, šuštećih i pištećih , kao u ostalih nekih naroda . Nadmašuje i sve slavenske današnje jezike imajući više zvukova , koji se oličavaju u slovima
ć , đ i dž koja nalazimo još u 10 i 11 veku da postoje , a ne kao što neki naši navode : . da su pre nekoliko desetina godina stvorena , i da su po neka od njih , kao dž,tuđa i da samo služe za izražaj tuđih zvukova i u tuđim rečima . Na osnovu toga izbacuju ga i u stranim korenim rečima , u kojima odista postoji , kao što čine pišući reč Mađar u mesto Madžar , koje je i pravilnije i pravo ime današnjih , naših Madžara , - ili Mandžur , - a ne Mađar koja je reč postala od škipske reči Mađar , kojom se označava ime životinje takozvane magarac , ili galokeltski rob.Bogatstvom našeg jezika , kojim prevazilazi sve jezike današnje evropske i sva slavenska narečija , ne idemo da se pohvalimo , čemu bi imalo i mesta , da je naš narod taj prekrasan dar , kojim je od višnje sile obdaren , upotrebljavao i upotrebljava na dobro - naprotiv , baš ovom bogatstvu sviju zvukova , reči , lepoti našeg jezika , imamo da blagodarimo što izučavamo ostale jezike najlakše od sviju naroda na svetu ; što ovim lakim izučavanjem škodimo sami sebi i večno se prelivamo u sve druge narodnosti.Ovo je zlo tim veće , u koliko smo u dodiru bili sa takvim narodima , kao što su : Kitajci , Nemci , raznaturko - finska plemena , Elini , Rimljani , Gali i t.d. koji rešitelno nemogahu da izuče i izgovaraju tuđe , anaročito slav : jezike ; te se u njih i prelivasmo . Tako dakle svima onim , gotovo jednim i istim imenimaSrba , uzrok je samo bogatstvo našeg sobstvenog jezika , i značaj raznih stupnja drušstvenih , prosvetnih , državnih i t.d. jednog i istog bratskog naroda , a ne kriva i hrđava izgovaranja jednog i istog korena u jeziku jednog i istog naroda . Svaki onaj proiznošaj , iako se čini da označava jedno i isto , od jednog iistog naroda , ipak u istom značaju jednog i istog pokazuje i neku različicu.Kome nije poznato : da se Srbi Serežani - koja e reč postala od Sers , Sersi , Serbi - zovu zato : 1 . što su večni vojnici , 2 . što su osobite hrabrosti i3 . što su graničari ili Krajinari , Kraišnici.Tako nalazimo negda ove Serse ili Serbe , u dan : Đermaniji , od kojih najmanji manjak pokazuje se u dav : Doljnolužničkim Srbima . Nalazimo ih u dan : Maćedoniji , oko dan . Seresa , koji je i bio njihova i od njihosnovana palanka i grad , kao granični i međarski . Nalazimo ih i dan današnji u Austriji gde kao vojnici pod imenom od jednih Krajišnici a od drugih Serežani , - Serežanin - i t.d. i dan današnji čuvaju austrougarske međe i pokrajne.Miloš Milojević
Srpski grb1
Koliko mi je poznato ne postoji ni jedan drugi narod , osim Srba , koji ne zna poreklo svog grba i nacionalnih simbola . Čitamo po novinama i knjigama kojekakva nagađanja , pretpostavke bez ikakvog oslonca na istoriju . To su proizvoljna nagađanja ljudi uškopljenog istorijskog znanja . U tome prednjače nekakvi vizantolozi , ljudi koji su nešto naučili o bivšem Istočnom rimskom carstvu ( Vizantiji ) i misle da je to što oni znaju celokupna istorijska nauka i da je sve nastalo od " Vizantije " , pa da smo mi Srbi odatle uzeli naše nacionalne simbole .
To je za nas svojevrsna nacionalna uvreda , jer time hoće da kažu da smo mi Srbi tolika beda od naroda da smo uzeli svoje nacionalne simbole od neprijatelja . Najveći neprijatelj Srbije od devetog veka , od dolaska prvog Grka na presto u Carigradu , pa do nestanka te države bila je baš ta njihova hvaljena " Vizantija " . Posebno poglavlje je to što pod tim imenom nije nikada postojala .
Car Konstantin je upotrebljavao srbski grb i sa obe strane glavne kapije Konstantinopolisa stavio je krst sa četiri slova " s " . Grci su to kasnije lomili i prepravljali da bi tim simbolima dali njihovo čitanje . Paleolozi su uneli srbski grb u svoj grb , ali to nisu učinili iz prijateljskih nego iz neprijateljskih pobuda . Oni su time hteli da kažu da polažu pravo na Srbiju , jer su oni naslednici velikog Rimskog carstva u kome je bila i Srbija , pa im pripada u nasleđe . U svojoj politici oslanjali su se na Vatikan .
Mi smo uspeli da pronađemo poreklo srbskog grba i značenje njegovih simbola . Grb se pojavljuje u trećem milenijumu pre Hrista u Podunavlju i pripada vinčanskoj kulturi . Da shvatimo značenje njegovih simbola pomogli su nam Raseni ( Etrurci ) , koji su u Itakiju stigli iz Male Azije i koji se kulturno vežu za Vinču . Oni su u antičkom vremenu bili poznati kao najbolji poznavaoci mitologije , obreda i simbola . Srbi iz Podunavlja su bili poznati kao veliki zvezdari za koje Rimljani kažu da su imali imena za nekoliko stotina zvezda .
Kod Srba vinčanske kulture , pa time i kod Rasena , krst je obeležavao četiri strane sveta . Prema krstu delili su nebo na četiri dela i posmatrali zvezde u svakom od njih i proricali kakva će biti četiri godišnja doba . Mladi mesec je simbol plodnosti , koji su od Srba preuzeli mnogi narodi . Da bi godina bila plodna stavili su oko krsta mlade mesece u sva četiri polja .
Kasnije su ljudi , iz neznanja , ove mlade mesece čitali kao ocila ili slova . To je srbski grb koji su samo Srbi upotrebljavali u , evo , već više od četiri hiljade godina . U antičkom vremenu srbski umetnici i zanatlije su umesto potpisa stavljali grb , ili bi grb stavljali na odelo da iskažu da su Srbi . Kada nije bilo dovoljno mesta da se upišu mladi meseci stavljali su četiri tačke oko krsta .
Dvoglavi orao je takođe ušao u srbski grb . U stvari su to dva spojena orla , koji su smatrani za božije glasnike . U toj ulozi su ušli i u hrišćanstvo . Kod prehrišćanskih Srba oni su bili glasnici boga Serbona , zaštitnika vladara , ratnika , i zakona . Poznata je priča kako su , jedan ili dva orla , sletela na zapregu Mite Gordijeva i time mu najavili da će postati kralj . Druga priča je da su dva orla prečučala na krovu Dvora na dan rođenja Aleksandra Velikog .
Rimljani su usvojili od Srba mnoge običaje pa i orlove božanske glasnike . Prilikom spaljivanja na lomači imperatora , koga su proglasili za božanstvo , puštali bi orlove da kroz dim lomače odnesu imperatorovu dušu na nebo . Lagići , gospodari Egipta , imali su orlove u grbu , ali , dva orla koji stoje jedan pored drugog . Najstariji dosad nađeni dvoglavi orao potiče iz grada Hatuše u Maloj Aziji , iz drugog milenijuma pre Hrista .
Na zidu je reljef koji predstavlja susret Srba i Hurita sa svojim božanstvima i simbolima i dvoglavi orao se nalazi na srbskoj strani . Srbi su ovde stigli u vreme Nina Belova kao pohodni ratnički stalež Geti , koje na istoku nazivaju i Heti i Hetiti .
Bela boja orlova u grbu dolazi po jednoj vrsti orla koji se naziva srbski orao i živi na planinama Tari i Šari ( ranije zvanoj Srbska planina - srpski Montes ) . Ovaj orao ima belo perje na grudima i kada se gleda spreda izgleda da je beo .
Mi , Srbi , možemo biti ponosni što za nacionalni simbol imamo najstariji grb na svetu , koji je ostao nepromenjen više od 4.000 godina .
Akademik dr Jovan I . Deretić
Koliko mi je poznato ne postoji ni jedan drugi narod , osim Srba , koji ne zna poreklo svog grba i nacionalnih simbola . Čitamo po novinama i knjigama kojekakva nagađanja , pretpostavke bez ikakvog oslonca na istoriju . To su proizvoljna nagađanja ljudi uškopljenog istorijskog znanja . U tome prednjače nekakvi vizantolozi , ljudi koji su nešto naučili o bivšem Istočnom rimskom carstvu ( Vizantiji ) i misle da je to što oni znaju celokupna istorijska nauka i da je sve nastalo od " Vizantije " , pa da smo mi Srbi odatle uzeli naše nacionalne simbole .
To je za nas svojevrsna nacionalna uvreda , jer time hoće da kažu da smo mi Srbi tolika beda od naroda da smo uzeli svoje nacionalne simbole od neprijatelja . Najveći neprijatelj Srbije od devetog veka , od dolaska prvog Grka na presto u Carigradu , pa do nestanka te države bila je baš ta njihova hvaljena " Vizantija " . Posebno poglavlje je to što pod tim imenom nije nikada postojala .
Car Konstantin je upotrebljavao srbski grb i sa obe strane glavne kapije Konstantinopolisa stavio je krst sa četiri slova " s " . Grci su to kasnije lomili i prepravljali da bi tim simbolima dali njihovo čitanje . Paleolozi su uneli srbski grb u svoj grb , ali to nisu učinili iz prijateljskih nego iz neprijateljskih pobuda . Oni su time hteli da kažu da polažu pravo na Srbiju , jer su oni naslednici velikog Rimskog carstva u kome je bila i Srbija , pa im pripada u nasleđe . U svojoj politici oslanjali su se na Vatikan .
Mi smo uspeli da pronađemo poreklo srbskog grba i značenje njegovih simbola . Grb se pojavljuje u trećem milenijumu pre Hrista u Podunavlju i pripada vinčanskoj kulturi . Da shvatimo značenje njegovih simbola pomogli su nam Raseni ( Etrurci ) , koji su u Itakiju stigli iz Male Azije i koji se kulturno vežu za Vinču . Oni su u antičkom vremenu bili poznati kao najbolji poznavaoci mitologije , obreda i simbola . Srbi iz Podunavlja su bili poznati kao veliki zvezdari za koje Rimljani kažu da su imali imena za nekoliko stotina zvezda .
Kod Srba vinčanske kulture , pa time i kod Rasena , krst je obeležavao četiri strane sveta . Prema krstu delili su nebo na četiri dela i posmatrali zvezde u svakom od njih i proricali kakva će biti četiri godišnja doba . Mladi mesec je simbol plodnosti , koji su od Srba preuzeli mnogi narodi . Da bi godina bila plodna stavili su oko krsta mlade mesece u sva četiri polja .
Kasnije su ljudi , iz neznanja , ove mlade mesece čitali kao ocila ili slova . To je srbski grb koji su samo Srbi upotrebljavali u , evo , već više od četiri hiljade godina . U antičkom vremenu srbski umetnici i zanatlije su umesto potpisa stavljali grb , ili bi grb stavljali na odelo da iskažu da su Srbi . Kada nije bilo dovoljno mesta da se upišu mladi meseci stavljali su četiri tačke oko krsta .
Dvoglavi orao je takođe ušao u srbski grb . U stvari su to dva spojena orla , koji su smatrani za božije glasnike . U toj ulozi su ušli i u hrišćanstvo . Kod prehrišćanskih Srba oni su bili glasnici boga Serbona , zaštitnika vladara , ratnika , i zakona . Poznata je priča kako su , jedan ili dva orla , sletela na zapregu Mite Gordijeva i time mu najavili da će postati kralj . Druga priča je da su dva orla prečučala na krovu Dvora na dan rođenja Aleksandra Velikog .
Rimljani su usvojili od Srba mnoge običaje pa i orlove božanske glasnike . Prilikom spaljivanja na lomači imperatora , koga su proglasili za božanstvo , puštali bi orlove da kroz dim lomače odnesu imperatorovu dušu na nebo . Lagići , gospodari Egipta , imali su orlove u grbu , ali , dva orla koji stoje jedan pored drugog . Najstariji dosad nađeni dvoglavi orao potiče iz grada Hatuše u Maloj Aziji , iz drugog milenijuma pre Hrista .
Na zidu je reljef koji predstavlja susret Srba i Hurita sa svojim božanstvima i simbolima i dvoglavi orao se nalazi na srbskoj strani . Srbi su ovde stigli u vreme Nina Belova kao pohodni ratnički stalež Geti , koje na istoku nazivaju i Heti i Hetiti .
Bela boja orlova u grbu dolazi po jednoj vrsti orla koji se naziva srbski orao i živi na planinama Tari i Šari ( ranije zvanoj Srbska planina - srpski Montes ) . Ovaj orao ima belo perje na grudima i kada se gleda spreda izgleda da je beo .
Mi , Srbi , možemo biti ponosni što za nacionalni simbol imamo najstariji grb na svetu , koji je ostao nepromenjen više od 4.000 godina .
Akademik dr Jovan I . Deretić
Na srpskoj zastavi se nalazi i grb beli dvoglavi orao u poletu na crvenom štitu . Krila orla su raširena zajedno sa repom i glavama formiraju krst . Dvoglavi orao se vekovima pojavljuje kao simbol , može se videti na arheološkim lokacijama iz perioda 20.- 30 . veka pre nove ere
Prvi put je viđen kod Hetita.Culidrični početi koji su pronađeni u Bogazaku , današnja Turska , stare hetitske prestonice , jasno pokazuju dvoglavog orla raširenih krila.Hetiti su isto što i Goti , Geti.To su srpski ratnički rod , naziv koji su Grci dali Tračanima ( plemenima Tračo - Ilirske grane ) .
Mnogi evropski istoričari slažu se da je Herodot pod Tračanima podrazumevao Srbe , poreklo te reči tumače na sledeći način :
Među Srbima je od uvek živelo jedno veliko pleme koje se nazivalo Raščanima ili Rasi , to ime su dobili po imenu reke Raške . U doba Herodotovo ti Srbi su živeli u Maloj Aziji i na Balkanu , u Trakilji . Tako je nazvana i srpska zemlja Raška .
Kamena ploča se danas nalazi u turskom gradu Bogaz Kej . Na ploči je urezana slika koja predstavlja pomirenje Srba i Hurita u Maloj Aziji . Jer je srpska vojska preuzela vlast u gradu Hatuši , prestonica Hatuškog carstva . Sa srpske strane predstavljen je bog Serbon ( bog rata ) koji stoji na lavu . U pratnji su mu dva sveštenika koji stoje na dvoglavom belom orlu koga je vrhovni bog slao vladarima kada je imao nešto važno da im poruči .
Dvoglavi orao je srpski izvorni znak i od nastanka srpske države u svesti naroda bio je simbol srpskog carstva . To je grb izgubljene ali idealne srpske države , simbol njene državnosti . Dvoglavi orao je simbol jedinstva božije vaseljene i zemaljske vlasti , idealan spoj nebeskog i zemaljskog .
Srednjovekovni srpski orlovi se pojavljuju kao beli orlovi na crvenoj podlozi ili crveni orlovi na beloj podlozi .
Na sredini srpskog dvoglavog orla se nalzi krst sa 4 slova S na crvenom štitu.Krst sa 4 slova S potiče od srpske antičke boginje Serbone.Glavna uloga boginje Serbone jeste zaštita i plodnost u opstem smislu svega u prirodi , životinja i hrastinja . Zato je narod prizivao imenom majke , babicei dadilje.Ona reguliše lov na divlje životilje i u toj ulozi predsedava lovu i lovcima . Da bi zaštitila divljač ona ustreljuje svojim strelama boga lovaca Ariona.Njena obeležja su krst sa 4 S što su ustvari 4 mlada polumeseca kao obeležja njene svemirske uloge . Taj Serbonin znak je ostao kao glavno obeležje Srpskog grba .
Prvi put je viđen kod Hetita.Culidrični početi koji su pronađeni u Bogazaku , današnja Turska , stare hetitske prestonice , jasno pokazuju dvoglavog orla raširenih krila.Hetiti su isto što i Goti , Geti.To su srpski ratnički rod , naziv koji su Grci dali Tračanima ( plemenima Tračo - Ilirske grane ) .
Mnogi evropski istoričari slažu se da je Herodot pod Tračanima podrazumevao Srbe , poreklo te reči tumače na sledeći način :
Među Srbima je od uvek živelo jedno veliko pleme koje se nazivalo Raščanima ili Rasi , to ime su dobili po imenu reke Raške . U doba Herodotovo ti Srbi su živeli u Maloj Aziji i na Balkanu , u Trakilji . Tako je nazvana i srpska zemlja Raška .
Kamena ploča se danas nalazi u turskom gradu Bogaz Kej . Na ploči je urezana slika koja predstavlja pomirenje Srba i Hurita u Maloj Aziji . Jer je srpska vojska preuzela vlast u gradu Hatuši , prestonica Hatuškog carstva . Sa srpske strane predstavljen je bog Serbon ( bog rata ) koji stoji na lavu . U pratnji su mu dva sveštenika koji stoje na dvoglavom belom orlu koga je vrhovni bog slao vladarima kada je imao nešto važno da im poruči .
Dvoglavi orao je srpski izvorni znak i od nastanka srpske države u svesti naroda bio je simbol srpskog carstva . To je grb izgubljene ali idealne srpske države , simbol njene državnosti . Dvoglavi orao je simbol jedinstva božije vaseljene i zemaljske vlasti , idealan spoj nebeskog i zemaljskog .
Srednjovekovni srpski orlovi se pojavljuju kao beli orlovi na crvenoj podlozi ili crveni orlovi na beloj podlozi .
Na sredini srpskog dvoglavog orla se nalzi krst sa 4 slova S na crvenom štitu.Krst sa 4 slova S potiče od srpske antičke boginje Serbone.Glavna uloga boginje Serbone jeste zaštita i plodnost u opstem smislu svega u prirodi , životinja i hrastinja . Zato je narod prizivao imenom majke , babicei dadilje.Ona reguliše lov na divlje životilje i u toj ulozi predsedava lovu i lovcima . Da bi zaštitila divljač ona ustreljuje svojim strelama boga lovaca Ariona.Njena obeležja su krst sa 4 S što su ustvari 4 mlada polumeseca kao obeležja njene svemirske uloge . Taj Serbonin znak je ostao kao glavno obeležje Srpskog grba .
Pored toga često se kod nje nalazi i simbol kretanja sunca . Taj simbol doslovno znači kretanje , kad sunce zađe - mesec izađe i obratno . Mladi mesec je simbol plodnosti a Serbona kao mesečevo božanstvo ima posebnu ulogu u zaštiti žena i rođenja . Zato su je nazivali i babicom . Herodot kaže da su žene iz Trakilje i Peonije prisile trebu carskoj Serboni . Ovo se može razumeti na dva načina ili da su je smatrali caricom ili što je bila pareda cara Sorbana .
Najstariji kip Serbone koji je dosad pronađen je od pečene gline iz Podunavlja i potiče iz trećeg mulenijuma pre nove ere.Artur Evens je našao na Kritu jedan kip Serbone koja kao njen paredo ima dva lava i potiče iz drugog milenijuma pre nove ere.Za vreme prvog srpskog ustanka 1804 . nepismeni srpski ustanici su bili daleko od intelektualne moći da dešifruju i objasne heraldičke srpske simbole koje su nasledili . A po crkvama i manastirima su uočavali dvoglave orlove čije značenje nisu bili u stanju da objasne . Slova S su tokom XVII i XVIII i veka zapadni heraldičari pogrešno protumačili kao ognjila ili ocila . Čija heraldička praksa ne poznaje upotrebu slova kao heraldičkih elemenata . Nažalost ovakvo tumačenje je prihvacćeno i kod Srba Kneževine Srbije.Tako je krst sa 4 S okarekterisan kao krst sa 4 ocila i dobio značenje Vatrom ćemo krst braniti . Knez Miloš Obrenović ẑa vreme Kneževine Srbije 1815 uvodi 4 S kao grb Kneževine . Kralj Milan je 1882.godine proglasio Kraljevinu Srbiju pa taj novi kvalitet držae traži novu heroldičku oznaku . Pa srpski političar , filozof , diplomata , istoričar književnosti , presednik srpske kraljeve akademije Stojan Novaković uređuje novi grb Kraljevine Srbije , tj . spaja dvoglavog orla sa 4 S . Takav grb je ostao i danas grb Republike Srbije .
Ispod nogu dvoglavog orla se nalaze dva ljiljana . Ljiljani na srpskom grbu potiču iz braka srpskog kralja Stefana Uroša I sa Jelenom Antužijskom kada su se Nemanjići orodili sa gotovo svim moćnijim porodicama Evrope . I ti ljiljani su spomen na taj događaj .
Vostani Serbie ! Vostani carice !
I daj čedom tvojim videt tvoje lice .
Obrati serca ih i očesa na se ,
I daj njima čuti slatke tvoje glase .
Vostani Serbie !
Davno si zaspala ,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi !
Ti vozdigni tvoju carsku glavu gore ,
Da te opet pozna i zemlja i more .
Pokaži Evropi tvoje krasno lice ,
Svetlo i veselo , kako vid Danice .
Vostani Serbie !
Davno si zaspala ,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi !
Bosna Sestra tvoja na tebe gleda
i ne želi tebi nikakova vreda .
Ko tebe nenavidi , ne boji se Boga
Od kojeg tebi ide pomoć mnoga .
Vostani Serbie !
Davno si zaspala ,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi !
Hercegova zemlja i Černaja Gora
Daleke države i ostrovi mora -
svi tebi pomoć nebesnu žele ,
Sve dobre duše tebi se vesele .
Vostani Serbie !
Davno si zaspala ,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi !
Dositej Obradović
I daj čedom tvojim videt tvoje lice .
Obrati serca ih i očesa na se ,
I daj njima čuti slatke tvoje glase .
Vostani Serbie !
Davno si zaspala ,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi !
Ti vozdigni tvoju carsku glavu gore ,
Da te opet pozna i zemlja i more .
Pokaži Evropi tvoje krasno lice ,
Svetlo i veselo , kako vid Danice .
Vostani Serbie !
Davno si zaspala ,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi !
Bosna Sestra tvoja na tebe gleda
i ne želi tebi nikakova vreda .
Ko tebe nenavidi , ne boji se Boga
Od kojeg tebi ide pomoć mnoga .
Vostani Serbie !
Davno si zaspala ,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi !
Hercegova zemlja i Černaja Gora
Daleke države i ostrovi mora -
svi tebi pomoć nebesnu žele ,
Sve dobre duše tebi se vesele .
Vostani Serbie !
Davno si zaspala ,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi !
Dositej Obradović
|
|
loading...