* Средином XX века, у стручној јавности Америке појавио се појам forbidden archeology (забрањена археологија) који је означавао сва она истраживања потврђена новим научним методамa чији се резултати нису уклапали у тадашње званичне ставове науке. Ова филтрација знања објашњавана је на више начина: ситносопственичким интересима, конзервативном природом људског ума, али и геостратешким и политичким потребама великих сила. Да ли у нашој стручној јавности постоји „забрањена археологија“?
Savremena nauka je uspela da dosta toga otkrije o načinu života ljudi u prethodnim civilizacijama i kulturama. Maltene je sve jasno, i kako su ljudi živeli pre nekoliko hiljada godina, čime su se bavili, da li su imali pismo i tako dalje. Arheološki dokazi se uklapaju u celinu oko koje se slažu naučnici širom sveta.
Međutim, nije sve objašnjeno. Postoje neki predmeti koji i dalje predstavljaju misteriju, jer niko ne može, sa sigurnošću, da objasni njihovo prisustvo. Naprosto se ne uklapaju sa drugim dokazima i otkrićima, te stoga izazvaju velike polemike među naučnicima. Danas ćemo nabrojati najznačajnije
Žlebaste sfere su mali objekti u obliku diska koje su, u nekoliko navrata, našli rudari u Južnoj Africi. Oni su pravilnog oblika i napravljeni od metala. Jedna grupa ovih oblika ima žlebove oko svoje ose. Procenjuje se da su stari oko 3 milijarde godina. Nije poznato ko ih je napravio i zašto. Sada preovlađuje mišljenje da ih je napravila priroda, ali oko toga postoje polemike.
Dropa kamenje je pronašla ekspedicija u zabačenim kineskim pećinama 1938. godina. Od tada ih prate brojne kontraverze. Svaki kamen je sebi imao krug i hijeroglife koji navodno govore o sletanju svemirskih brodova na zemlju pre 12 hiljada godina. Kamenje su istraživali i ruski naučnici koji su utvrdili da ono vibrira i ispušta zvuke u tačno određenom ritmu.
Međutim, nije sve objašnjeno. Postoje neki predmeti koji i dalje predstavljaju misteriju, jer niko ne može, sa sigurnošću, da objasni njihovo prisustvo. Naprosto se ne uklapaju sa drugim dokazima i otkrićima, te stoga izazvaju velike polemike među naučnicima. Danas ćemo nabrojati najznačajnije
Žlebaste sfere su mali objekti u obliku diska koje su, u nekoliko navrata, našli rudari u Južnoj Africi. Oni su pravilnog oblika i napravljeni od metala. Jedna grupa ovih oblika ima žlebove oko svoje ose. Procenjuje se da su stari oko 3 milijarde godina. Nije poznato ko ih je napravio i zašto. Sada preovlađuje mišljenje da ih je napravila priroda, ali oko toga postoje polemike.
Dropa kamenje je pronašla ekspedicija u zabačenim kineskim pećinama 1938. godina. Od tada ih prate brojne kontraverze. Svaki kamen je sebi imao krug i hijeroglife koji navodno govore o sletanju svemirskih brodova na zemlju pre 12 hiljada godina. Kamenje su istraživali i ruski naučnici koji su utvrdili da ono vibrira i ispušta zvuke u tačno određenom ritmu.
Ica kamenje je otkriveno u Peruu u grobnicama starih Inka početkom tridesetih godina dvadesetog veka. Kamenje je na sebi imalo dosta crteža od slika seksa do bogova, operacija i transplatacije mozga. Ali ono što začuđuje su veoma jasni crteži dinosaurusa. Većina naučnika smatra da su ovi kamenovi velika prevara.
Antikitera mehanizam je drevni mehanički kalkulator koji je koristio za računanje astronomskih vremena. Pronađen je u potopljenom brodu kod grčkih ostrva i danas se nalazi u muzeju u Atini. Simulirao je kretanje oko sunca. Mehanizam kalkulacija je veoma kompleksan i precizan pa se smatra prvim analognim računarom. Na sebi ima i uputstvo upotrebe. Kad su ga ugledali neki naučnici su pomislili da je to naprava iz novijeg doba. Dokazano je da potiče prvog veka pre nove ere. Ono što je čudno je da se takav mehanizam računanja pojavljuje tek oko 1500 godina nove ere. Nije jasno kako je neko mogao u to vreme da barata tako složenom tehnologijom i zašto je ona bila zagubljena skoro dve hiljade godina.
Antikitera mehanizam je drevni mehanički kalkulator koji je koristio za računanje astronomskih vremena. Pronađen je u potopljenom brodu kod grčkih ostrva i danas se nalazi u muzeju u Atini. Simulirao je kretanje oko sunca. Mehanizam kalkulacija je veoma kompleksan i precizan pa se smatra prvim analognim računarom. Na sebi ima i uputstvo upotrebe. Kad su ga ugledali neki naučnici su pomislili da je to naprava iz novijeg doba. Dokazano je da potiče prvog veka pre nove ere. Ono što je čudno je da se takav mehanizam računanja pojavljuje tek oko 1500 godina nove ere. Nije jasno kako je neko mogao u to vreme da barata tako složenom tehnologijom i zašto je ona bila zagubljena skoro dve hiljade godina.
Bagdadske baterije su artifakti pronađeni u selu pored Bagdada, u Iraku. Potiču iz perioda između 300 godina pre nove ere, do 200 godine nove ere. Predstavljaju uređaj spolja napravljen od gline, unutar koga se nalazio bakarni cilindar i zarđalo gvožđe. Naučnici koji su je ispitali su utvrdili da predstavlja prastari oblik baterije i da je bilo dovoljno ubaciti kiselinu ili alkalnu tečnost da bi se proizvelo naelektrisanje. S obzirom da je tek 1800. godine Alesandro Volta otkrio elektrohemijsku ćeliju, nije jasno kako je moguće da je tehnologija bagdadske baterije bila izgubljena.
Kamenje ogruglog oblika je nađeno u džunglama Kostarike oko 1930. godine. Procenjuje se da potiče iz prvog veka pre nove ere. Tokom vremena je izgubilo na kvalitetu, te je stoga oblik malo narušen, ali se smatra da su pravilnog okruglog oblika. Neko od ovih kamenja je čak teško i po nekoliko tona. Nije jasno kako su ljudi ovo mogli da naprave u to vreme.
Kamenje ogruglog oblika je nađeno u džunglama Kostarike oko 1930. godine. Procenjuje se da potiče iz prvog veka pre nove ere. Tokom vremena je izgubilo na kvalitetu, te je stoga oblik malo narušen, ali se smatra da su pravilnog okruglog oblika. Neko od ovih kamenja je čak teško i po nekoliko tona. Nije jasno kako su ljudi ovo mogli da naprave u to vreme.
Cevi iz Baigonga Ove
crvene cevi od gvožđa su nađene na području Kine. Pravilnog su oblika i deluje
da su napravljene sa određenom namerom. Ono što je čudno je da su pronađene na
području koje je veoma negostoljubivo i na kom nema dokaza da su ikada živeli
ljudi. Naučnici ne mogu da objasne njihov nastanak.
Rimski dodekahedroni su mali oblici napravljeni u obliku dodekahedrona pronađeni na području centralne Evrope i Italije, i procenjuje se da potiču iz trećeg veka pre nove ere. Svaki objekat ima 12 pentagonalnih strana. Svaka strana ima u sredini krug koji se povezuje sa centrom. Neki su napravljeni od bakra, a neki od kamena. Poreklo i namena ovih objekata nije objašnjena.
Rimski dodekahedroni su mali oblici napravljeni u obliku dodekahedrona pronađeni na području centralne Evrope i Italije, i procenjuje se da potiču iz trećeg veka pre nove ere. Svaki objekat ima 12 pentagonalnih strana. Svaka strana ima u sredini krug koji se povezuje sa centrom. Neki su napravljeni od bakra, a neki od kamena. Poreklo i namena ovih objekata nije objašnjena.
Disk je pronađen na grčkom ostrvu Krit 1908 godine, i potiče iz drugog milenijuma pre nove ere. Ima prečnik od oko 15 centimetara i prekriven je čudnim simbolima. Naučnici su bezuspešno pokušavali da odgonetnu značenje simbola i znakova. Nalazi se u kritskom muzeju i predstavlja jednu od najvećih misterija iz oblasti arheologije, jer niko nije objasnio njegovo poreklo.
Vojnihov rukopis Procenjuje se da ovaj rukopis potiče iz 14. veka, ali je u žižu javnosti dospeo početkom dvadesetog veka kada ga je pronašao poljak Fridrih Vojnić u Italiji. Rukopis sadrži oko 240 stranica nepoznatog teksta sa čudnim ilustracijama. Ilustracije podsećaju na crteže biljkaka i ljudi, mada ne u potpunosti, pa zato neki eksperti pretpostavljaju da predstavlja medicinski udžbenik. Neke ilustracije kada se spoje daju veću smislenu ilustraciju. Međutim, ništa od toga nije dokazano jer niko nije uspeo da prokljuvi šta tačno piše na ovim stranicama.
Vojnihov rukopis Procenjuje se da ovaj rukopis potiče iz 14. veka, ali je u žižu javnosti dospeo početkom dvadesetog veka kada ga je pronašao poljak Fridrih Vojnić u Italiji. Rukopis sadrži oko 240 stranica nepoznatog teksta sa čudnim ilustracijama. Ilustracije podsećaju na crteže biljkaka i ljudi, mada ne u potpunosti, pa zato neki eksperti pretpostavljaju da predstavlja medicinski udžbenik. Neke ilustracije kada se spoje daju veću smislenu ilustraciju. Međutim, ništa od toga nije dokazano jer niko nije uspeo da prokljuvi šta tačno piše na ovim stranicama.
Torinski pokrov je platno na kome se može prepoznati slika čoveka koji pati. Vatikan smatra da ta slika liči na Isusa Hrista. Brojni naučnici su pokušavali da objasne kako slika može da se vidi na tkanini, ali nisu uspeli.
Vinčansko pismo su skup simbola na starim predmetima pronađenim na arheološkim nalazištima na teritoriji Srbije i Rumunije. Neki naučnici smatraju da je to samo slučajan niz simbola, dok neki tvrde da je to najstarije pismo ikada, jer vinčanska kultura potiče iz četvrtog i petog milenijuma pre nove ere. Zanimljivo je da su sličnosti sa ovim pismom nađene i u hlebnim običajima kod Vlaha severoistočne Srbije.
Vinčansko pismo su skup simbola na starim predmetima pronađenim na arheološkim nalazištima na teritoriji Srbije i Rumunije. Neki naučnici smatraju da je to samo slučajan niz simbola, dok neki tvrde da je to najstarije pismo ikada, jer vinčanska kultura potiče iz četvrtog i petog milenijuma pre nove ere. Zanimljivo je da su sličnosti sa ovim pismom nađene i u hlebnim običajima kod Vlaha severoistočne Srbije.
Abidos rezbarije Drevni i kompleksni grad Abidos nalazi se juzno od Kaira, na oko 450 kilometara od njegovog centra i centar je takozvane "Abidos rezbarije". Otkrice ovih rezbarija drevnih egipcana dovelo je do ozbiljnih polemika izmedju arheologa i istoricara. Na nekim slikama, mogu se jasno razaznati predmeti danasnje civilizacije - helikopteri, camci pa cak i svemirski brodovi. Mnogi istoricari veruju da je usled zuba vremena gips iz zida polako ispadao, i da danas te slike neodoljivo podsecaju na tekovine danasnjih civilizacija. Medjutim, postavlja se pitanje - posto su ove rezbarije pronadjene na zidovima vaznih objekata, zasto stari egipcani ne bi koristili materijal koji ce dugo odoleti zubu vremena? Sto je jos zanimljivije, ove slike nisu pronadjene na samo jednom mestu, nego na vise zidova objekta, tako da prica o gipsu i ostecenju na zidu moze lako da padne u vodu. I dan danas se medju istoricarima i arheolozima vodi ozbiljna debata povodom ovoga.
Vimanas Mozda i najvazniji od svih predmeta sa liste. Pre vise godina otkriveni su zanimljivi zapisi iz drevne Indije na kojima su pronadjeni nacrti brojnih masina koje postoje danas, ali i nekih mnogo naprednijih. Ovi zapisi datiraju iz 1500. godine pre nove ere, a izmedju ostalog na njima pise: "skok u svemir je relativno lako izvesti uz pomoc vatre i vode... sadrzi 12 stubova, jedan tocak, tri masine i 60 instrumenata...". Ovo su samo neki od citata sa tih zapisa. Ovaj pronalazak je zaista zacudjujuci jer prema danasnjim shvatanjima i otkricima, drevni ljudi nisu imali toliko razvijenu tehnologiju da razgovaraju o necemu ovakvom. Slicne spise o letecim masinama mozemo pronaci i u verskoj knjizi Hindusa. Brojni tekstovi su otkriveni i u drugoj verskoj knjizi Hindusa - Mahabharati, gde se govori o letecim borbenim napravama i kako ih koristiti za ispaljivanje raketa. Sama autenticnost Vimanasa jos nije utvrdjena. Naucnici smatraju da je neophodno da se prosiri znanje o drevnim civilizacijama, da bi se utvrdilo da li su one stvarno bile sposobne za ovako nesto, dok drugi sumnjaju da je sve ovo jedna velika prevara.
Vimanas Mozda i najvazniji od svih predmeta sa liste. Pre vise godina otkriveni su zanimljivi zapisi iz drevne Indije na kojima su pronadjeni nacrti brojnih masina koje postoje danas, ali i nekih mnogo naprednijih. Ovi zapisi datiraju iz 1500. godine pre nove ere, a izmedju ostalog na njima pise: "skok u svemir je relativno lako izvesti uz pomoc vatre i vode... sadrzi 12 stubova, jedan tocak, tri masine i 60 instrumenata...". Ovo su samo neki od citata sa tih zapisa. Ovaj pronalazak je zaista zacudjujuci jer prema danasnjim shvatanjima i otkricima, drevni ljudi nisu imali toliko razvijenu tehnologiju da razgovaraju o necemu ovakvom. Slicne spise o letecim masinama mozemo pronaci i u verskoj knjizi Hindusa. Brojni tekstovi su otkriveni i u drugoj verskoj knjizi Hindusa - Mahabharati, gde se govori o letecim borbenim napravama i kako ih koristiti za ispaljivanje raketa. Sama autenticnost Vimanasa jos nije utvrdjena. Naucnici smatraju da je neophodno da se prosiri znanje o drevnim civilizacijama, da bi se utvrdilo da li su one stvarno bile sposobne za ovako nesto, dok drugi sumnjaju da je sve ovo jedna velika prevara.
Čudan fosil pronašli su naučnici sa Univerziteta u Sankt Peterburgu, a prema pisanju weeklyworldnews.com, stručnjaci potvrdili autentičnost fosila. Arheolog iz tima, Juri Golubjev, kaže kako je nalaz i njih iznenadio.
To samo po sebi ne bi bila neka vest (budući da što se dublje kopa fosili su sve stariji) da se, prema njima, ne radi o mehaničkom predmetu, mehanizmu, odnosno mašini!
Fosil je pronađen u prastaroj steni vulkanskog porekla, a analizom je ubrzo utvrđeno da se on ne sastoji od iste materije, već od metalnih delova, koji su očito bili povezani u mehanizam sličan onom u satu ili ranim računarima. Ali, ono što frapira je podatak da su ti delovi stari 400 miliona godina, barem po analizama ruskih stručnjaka.
Arheolozi kažu kako su na teren izašli nakon što su dobili informaciju da su kopači naišli na zanimljiv nalaz. Prema njihovim rečima, mašina je, između ostalog, sastavljena od stotina cilindara koji su savršeno očuvani. Arheolozi sada pokušavaju kontrolisati stanje na području nalaza jer znatiželjnici, do kojih je došla informacija o otkriću, u velikom broju pokušavaju doći do fosila ne bi li ga videli.
Predmet su, navodno, već proučili i američki geolozi i, prema tim informacijama, potpuno su zatečeni. To je i razumljivo, jer u to doba na Zemlji ni čoveka nije bilo ‘na vidiku’, a pogotovo nije trebalo biti bilo kakvih mehanizama nastalih od inteligentnih bića. U to vreme životni oblici na planeti bili su relativno jednostavni, ali ukoliko otkriće bude definitivno potvrđeno, cela istorija planete i naše civilizacije okrenuće se naglavačke.
Jer, po tome, ili je homo sapiens nastao i počeo s razvojem daleko ranije nego što smo pomišljali na temelju dosadašnjih nalaza i istraživanja (što je malo verovatno), ili je na Zemlji stotinama miliona godina pre nas postojala napredna civilizacija o kojoj nemamo nikakvih saznanja, ili su pak Zemlju još davno posetili vanzemaljci.
To samo po sebi ne bi bila neka vest (budući da što se dublje kopa fosili su sve stariji) da se, prema njima, ne radi o mehaničkom predmetu, mehanizmu, odnosno mašini!
Fosil je pronađen u prastaroj steni vulkanskog porekla, a analizom je ubrzo utvrđeno da se on ne sastoji od iste materije, već od metalnih delova, koji su očito bili povezani u mehanizam sličan onom u satu ili ranim računarima. Ali, ono što frapira je podatak da su ti delovi stari 400 miliona godina, barem po analizama ruskih stručnjaka.
Arheolozi kažu kako su na teren izašli nakon što su dobili informaciju da su kopači naišli na zanimljiv nalaz. Prema njihovim rečima, mašina je, između ostalog, sastavljena od stotina cilindara koji su savršeno očuvani. Arheolozi sada pokušavaju kontrolisati stanje na području nalaza jer znatiželjnici, do kojih je došla informacija o otkriću, u velikom broju pokušavaju doći do fosila ne bi li ga videli.
Predmet su, navodno, već proučili i američki geolozi i, prema tim informacijama, potpuno su zatečeni. To je i razumljivo, jer u to doba na Zemlji ni čoveka nije bilo ‘na vidiku’, a pogotovo nije trebalo biti bilo kakvih mehanizama nastalih od inteligentnih bića. U to vreme životni oblici na planeti bili su relativno jednostavni, ali ukoliko otkriće bude definitivno potvrđeno, cela istorija planete i naše civilizacije okrenuće se naglavačke.
Jer, po tome, ili je homo sapiens nastao i počeo s razvojem daleko ranije nego što smo pomišljali na temelju dosadašnjih nalaza i istraživanja (što je malo verovatno), ili je na Zemlji stotinama miliona godina pre nas postojala napredna civilizacija o kojoj nemamo nikakvih saznanja, ili su pak Zemlju još davno posetili vanzemaljci.
Runski kamen iz Kensingtona Olaf Oman, farmer iz Kensingtona, pronašao je 1898. godine ogroman kamen s uklesanim slovima. Kamen je visok 77,5 centimetara, širok 40 i debljine 15 centimetara. Devet godina posle otkrića, Hajmler Holand s Univerziteta u Viskonsinu objavio je da je uspeo da dešifruje natpise na kamenu, i da kamen potiče iz 1362. godine, a da su slova uklesali skandinavski istraživači, gotovo 130 godina pre Kristofora Kolumba. Ako je priča o kamenu tačna, znači da su Vikinzi posetili Minesotu 1362. godine, što bi zahtevalo prepravljanje svetske istorije i geografije. Kamen i dan-danas ostaje misterija, a može se videti u muzeju u Aleksandriji, u Minesoti.
Džinovi iz Severne Amerike Ljudski skelet dužine 3,6 metara i sa dva reda zuba iskopan je u Lompok Ranču, u Kaliforniji, 1833. godine. Dvadesetak godina kasnije, iskopan je ljudski skelet dužine tri metra u Zapadnoj Virdžiniji, a 1895. godine u humci u blizini Toleda u Ohaju pronađeno je 20 skeleta, postavljenih u sedeći položaj i okrenutih ka istoku. Spisak sličnih otkrića je poveliki. Godine 1947. objavljeno je otkriće 32 podzemne pećine u blizini granice između Nevade i Kalifornije, a skeleti pronađeni u njima bili su dužine oko 2,7 metara. O istom otkriću govorio je desetak godina ranije neki čovek koji je, navodno, napravio dogovor sa muzejem Smitsonijan. Neki su tvrdili da su njegove dokaze ukrali i sakrili naučnici darvinisti kako bi zaštitili teoriju o evoluciji.
Džinovi iz Severne Amerike Ljudski skelet dužine 3,6 metara i sa dva reda zuba iskopan je u Lompok Ranču, u Kaliforniji, 1833. godine. Dvadesetak godina kasnije, iskopan je ljudski skelet dužine tri metra u Zapadnoj Virdžiniji, a 1895. godine u humci u blizini Toleda u Ohaju pronađeno je 20 skeleta, postavljenih u sedeći položaj i okrenutih ka istoku. Spisak sličnih otkrića je poveliki. Godine 1947. objavljeno je otkriće 32 podzemne pećine u blizini granice između Nevade i Kalifornije, a skeleti pronađeni u njima bili su dužine oko 2,7 metara. O istom otkriću govorio je desetak godina ranije neki čovek koji je, navodno, napravio dogovor sa muzejem Smitsonijan. Neki su tvrdili da su njegove dokaze ukrali i sakrili naučnici darvinisti kako bi zaštitili teoriju o evoluciji.
Mapa Pirija Reisa Topkapi palata u Istanbulu bila je zvanično i glavno sedište otomanskih sultana od 1465. do 1856. godine. Palata je 1929. godine pretvorena u muzej, kada je pronađena mapa kartografa Pirija Reisa. Odmah je privukla pažnju, jer je predstavljala jednu od najranijih mapa Amerike, i bila jedina mapa iz 16. veka koja je prikazivala Južnu Ameriku sa njenom pravom geografskom dužinom. Polovina mape, iscrtane na koži gazele, pokazuje zapadnu obalu Evrope, Severnu Afriku i brazilsku obalu. Najneobičnije na ovoj mapi je njen prikaz Antarktika, koji je otkrila ruska ekspedicija 1820. godine. Mnogi su postavili pitanje kako je turski admiral pre pet vekova mogao da označi topografiju kontinenta, vrlo detaljno ali bez leda, kada se zna da je pokriven snegom hiljadama godina. Neki pretpostavljaju da je Otomansko carstvo posedovalo to znanje od nekog oblika civilizacije iz ledenog doba.
Deset zapovesti iz Los Lunasa Ovaj veliki kamen pronađen je u blizini Los Lunasa u Novom Meksiku, oko 56 kilometara južno od Albukerkija. Neki naučnici smatraju da je natpis na paleo-hebrejskom, koji je uklesan u kamenu, zapravo skraćena verzija Deset zapovesti. Na četiri mesta nalazi se reč „JHVH“ ili Jahve. Prvi put ga 1933. godine pominje profesor Frank Hiben. Njega je do kamena odveo neimenovani vodič, koji je tvrdio da je kamen pronašao kao dečak, osamdesetih godina 19. veka. Ukoliko je to tačno, nije moguće da se radi o falsifikatu, jer učeni ljudi tog vremena nisu znali za paleo-hebrejsko pismo. Neki naučnici odbacuju mogućnost da je reč o originalnom kamenu, zbog brojnih stilističkih i gramatičkih grešaka, a drugi dodaju da kamen nije autentičan zbog upotrebe moderne hebrejske interpunkcije. Zbog njegove težine (težak je više od 80 tona) nikad nije premešten u neki muzej. Ulaznica na mesto gde se kamen nalazi košta 25 dolara.
Deset zapovesti iz Los Lunasa Ovaj veliki kamen pronađen je u blizini Los Lunasa u Novom Meksiku, oko 56 kilometara južno od Albukerkija. Neki naučnici smatraju da je natpis na paleo-hebrejskom, koji je uklesan u kamenu, zapravo skraćena verzija Deset zapovesti. Na četiri mesta nalazi se reč „JHVH“ ili Jahve. Prvi put ga 1933. godine pominje profesor Frank Hiben. Njega je do kamena odveo neimenovani vodič, koji je tvrdio da je kamen pronašao kao dečak, osamdesetih godina 19. veka. Ukoliko je to tačno, nije moguće da se radi o falsifikatu, jer učeni ljudi tog vremena nisu znali za paleo-hebrejsko pismo. Neki naučnici odbacuju mogućnost da je reč o originalnom kamenu, zbog brojnih stilističkih i gramatičkih grešaka, a drugi dodaju da kamen nije autentičan zbog upotrebe moderne hebrejske interpunkcije. Zbog njegove težine (težak je više od 80 tona) nikad nije premešten u neki muzej. Ulaznica na mesto gde se kamen nalazi košta 25 dolara.
Aluminijumski predmet u obliku klina pronađen je dva kilometra istočno od grada Ajuda u Rumuniji, 1974. godine. Klin je iskopan na dubini od deset metara, zajedno sa dve kosti koje su pripadale mamutu. Ovo otkriće izazvalo je čuđenje u naučnim krugovima jer je aluminijum otkriven tek 1808. godine. Da bi se napravio, potrebna je temperatura od hiljadu stepeni. Činjenica da je pronađen zajedno s mamutskim kostima govori da je predmet star najmanje 11.000 godina. Čuva se na nepoznatoj lokaciji.
Mapa Stvoritelja Godine 1999. profesor Aleksandar Čuvirov u dvorištu svog prijatelja iskopao je neobičnu kamenu ploču koja je bila toliko teška da je nedelju dana trajalo njeno vađenje iz zemlje. Ploča je nazvana „mapom Stvoritelja“. Visoka je oko metar i po, široka oko metar, debljine 1,5 metara, a teška je najmanje jednu tonu. Ploča predstavlja trodimenzionalni prikaz mape uralskog regiona. Nije poznata drevna tehnologija koja je korišćena za njenu izradu. Mapa sadrži i brojne natpise, a pretpostavlja se da je stara preko 100 miliona godina. Tekst ispisan na njoj do danas nije dešifrovan. Ako je reč o originalnoj ploči, onda možda predstavlja dokaz o postojanju drevne visokorazvijene civilizacije. Istraživači smatraju da bi ovakva trodimenzionalna mapa mogla da koristi za letenje. Kamena ploča se još ispituje, i nije dostupna pogledima javnosti.
Mapa Stvoritelja Godine 1999. profesor Aleksandar Čuvirov u dvorištu svog prijatelja iskopao je neobičnu kamenu ploču koja je bila toliko teška da je nedelju dana trajalo njeno vađenje iz zemlje. Ploča je nazvana „mapom Stvoritelja“. Visoka je oko metar i po, široka oko metar, debljine 1,5 metara, a teška je najmanje jednu tonu. Ploča predstavlja trodimenzionalni prikaz mape uralskog regiona. Nije poznata drevna tehnologija koja je korišćena za njenu izradu. Mapa sadrži i brojne natpise, a pretpostavlja se da je stara preko 100 miliona godina. Tekst ispisan na njoj do danas nije dešifrovan. Ako je reč o originalnoj ploči, onda možda predstavlja dokaz o postojanju drevne visokorazvijene civilizacije. Istraživači smatraju da bi ovakva trodimenzionalna mapa mogla da koristi za letenje. Kamena ploča se još ispituje, i nije dostupna pogledima javnosti.
Ljudska lobanja s rogovima Tokom osme decenije 19. veka u Sejriju je pronađena humka i u njoj čudne ljudske lobanje i kosti. Lobanje su imale rogove, a kosti kao da su pripadale ljudima visokim više od 2,1 metra, sahranjenim oko 1200. godine pre nove ere. To nije bilo prvi put da džinovske lobanje s rogovima budu iskopane u Severnoj Americi. Slične lobanje pronađene su i u blizini Velsvila, kao i u Teksasu. Nekada su se rogovi smatrali simbolom kraljeva. Aleksandar Veliki prikazan je sa rogovima na glavi na nekim novčićima. U Mojsijevo vreme, rogovi su bili simbol autoriteta i moći. Kosti pronađene u Pensilvaniji, u Sejriju, nestale su iz muzeja, gde su se nalazile, a mnogi tvrde da je reč o prevari, dok na nekim vebsajtovima stoji da su ovi predmeti vanzemaljskog porekla.
Kamenje Dropa Arheološka ekspedicija je 1938. godine u pećinama na granici između Kine i Tibeta pronašla veliki broj grobnica i zidova ukrašenih crtežima ljudi izduženih glava, zajedno sa slikama sunca, meseca i zvezda. Skeleti su bili nešto viši od dva metra, s ogromnim glavama. U grobnicama su pronašli i kamene diskove, prečnika oko 30 centimetara, sa rupom u sredini. Diskovi su imali urezane duple spirale, a nazvani su „kamenje Dropa“. Profesor Cum Um Nui iz Pekinga tvrdi da je vanzemaljska letelica pala u ovaj region pre 12.000 godina, a vanzemaljce je nazvao „dropima“. Oni nisu bili u stanju da poprave letelicu. Većinu vanzemaljaca je poubijalo lokalno stanovništvo, ali bilo je i slučajeva da su se neki venčavali s lokalnim stanovnicima, zbog čega je identifikacija skeleta otežana. Kamenje Dropa nestaje sa svih mesta širom sveta, i nije ga moguće videti ni u jednom muzeju.
Kamenje Dropa Arheološka ekspedicija je 1938. godine u pećinama na granici između Kine i Tibeta pronašla veliki broj grobnica i zidova ukrašenih crtežima ljudi izduženih glava, zajedno sa slikama sunca, meseca i zvezda. Skeleti su bili nešto viši od dva metra, s ogromnim glavama. U grobnicama su pronašli i kamene diskove, prečnika oko 30 centimetara, sa rupom u sredini. Diskovi su imali urezane duple spirale, a nazvani su „kamenje Dropa“. Profesor Cum Um Nui iz Pekinga tvrdi da je vanzemaljska letelica pala u ovaj region pre 12.000 godina, a vanzemaljce je nazvao „dropima“. Oni nisu bili u stanju da poprave letelicu. Većinu vanzemaljaca je poubijalo lokalno stanovništvo, ali bilo je i slučajeva da su se neki venčavali s lokalnim stanovnicima, zbog čega je identifikacija skeleta otežana. Kamenje Dropa nestaje sa svih mesta širom sveta, i nije ga moguće videti ni u jednom muzeju.
loading...