Legenda kaže da je praotac Ilira bio Istra,imao je šest sinova i tri kćeri te su po njima Ilirska plemena dobiljala imena.Stefan Vizantinac piše o Ahilu,najslavnijem Iliru svih vremena,zvao ga je Enhelejom i po njemu sve ostale Enhelejcima.
Filip Brije kaže da je ime Ilira i njihove zemlje bilo poznato već od 2637.g. od mitskog stvaranja sveta...Putopisac Šimnus iz Hija,opisuje stanovnike Ilirije:"Na velikom ilirskom prostranstvu mnogi narodi žive;između njih jedni daleko od mora stanuju,kažu,a drugi su u kraju pri moru Jadranskom;neki žive pod vlašću kraljeva,drugi služe kneževima;ostali žive na svoj osobeni način.Kažu da su jako bogobojažljivi,pravedni i prema putnicima predusretljivi;vole da se druže,okrenuti su svom poslu,ponositi". skilaks navodi granice Ilirije, od istoka Keraunijskih planina i gorja Hema,do zapadnih delova Epira i Jadranskog mora,uključujući prostor Dakije i Albanije...zatim do Trakije uz more,pa preko Dunava i Panonije". Prostor Panonije,sastavni je deo Ilirije pre osvajanja Rima,obuhvatajući ušće Tise u Dunav i oblast između te dve reke...odnosno staru Dekiju. Ivan Švear dalje piše:Sve preko Dunava,s jedne i druge strane Tise i Dakija starinska,pre Rimljana Panonijom se zvaše.Pre Panonovog dolaska (Panon je bio osnivač Panonije,ustanovljene posle Trojanskog rata,kad na Hem dolaze poražena srpska plemena),Tuske ovde stanovaše ali su od Tuska, u ono vreme od Grka nazivanih Keltima,do Ilira nazvanih Panonima i od Skita kasnije nazivanih Sarmatima,svi behu proterani i daleko su od ovih krajeva suzbijeni bili,to je istina". Švaer je pod Tuskama podrazumevao,buduće stanovnike Toskane (Tuscia) koja danas obuhvata veći deo Umbrije i Lacija-prostor naseljen Etrurcima ili Rasenima od 12.veka p.n.e.
loading...
Jadranskim venedima i Ilirima nije bilo nepoznato ime Srb,Srbin što dokazuju imena njihovih naselja i gradova Sorba,Serbinum,Serviodurum...Po šafariku teza da je ilirsko ime protosrpski naziv nije pod znakom pitanja: "Jer ,da su stari Iliri bili stvarno istrebljeni,te da Sloveni nemaju ništa drugo do razrovane gradove po celoj Iliriji ili da su upali u pustinju bez ljudi, kako bi onda došlodo toga da još i danas postoje sva imena sa prostora ilirije i Trakije, spomenuta od starih geografa, uz neznatne izmene? Bez neposrednog jezičkog nasleđa među ljudima,to bi se moglo objasniti još jedino božanskim otkrićem"
Što se tiče jezika kojim su Iliri govorili,Laonik halkokondilo piše:" Sarmatski jezik vrlo je sličan Ilirskom ili to je slovenski jezik kojim se još i danas govori u Iliriji, na istočnim obalama Jadrana.Današnji ilirski jezik beše onaj kojim govoraše Tračani,danas sačuvan još samo u ostacima"...Kluverijus još primećuje:" Iliri,Germani,Gali,Hispanci i Britanci svi pod jednim imenom Kelta su se zvali i svi jednog pokoljenja i jezika su bili,potičuči od Askeneza". Askenez je Gomerov sin i Jafetov unuk,praotac Tračana. istoričar Livije zapisuje nekoliko srpskih toponima,za vreme prolaska rimskih legija iz Azije kroz Trakiju,562.g. Na čelu legija bio je Livije Salinator i Valerije Mesala.Putujući,prvi dan su došli do potoka maleni i do mesta Ceplje selo. Drugi dan stižu u Šareno selo; od tog sela su putovali dan hoda do Prijepolja,gde su postavili tabor.Ivan Švaer daje zaključak: " Jezici narodni ne mogu se puno prepravljati i tu nema dvojbe. Što se ilirskoga jezika tiče,on ne trpi nikakve promene. U staro doba,nemački jezik se puno razlikovao od ovoga što je sada,dok je ilirski zadržao svoj prirodni izgovor,što se vidi iz jednog zapisa u rimskom Aracelitanskom manastiru"-1178.g.
O Ilirima su pisali Grci Teopomp,Agatarhid iz Knida i putopisac Skilaks ostavivši dobro dokumentovane zapise o sedištima Ilira na istočnoj obali jadrana.
Iliri (Ιλλίρίοί) su ,pretpotstavlja se, svoje ime dobili po kućnim božanstvima larima,zaštitnicima doma;ovaj kult će Rimljani u potpunosti preuzeti od Ilira dok se u srpskom narodu i dalje neguje u vidu krsnih slava,zaštitnika porodice i doma. Ilirik možda ima neku vezu sa Iliosom,trojanskom državicom i plemenom Dardana ( setimo se Ilijade) ,što se pominje u Nestorovoj Hronici,uz tvrdnju da su Sloveni poreklom sa Podunavlja. Plinije , Dardane svrstava u neprijatelje Ilira,navodeći da su zauzimali prostor gornje Mezije,današnje Srbije.Deo dardanskog plemena stanovao je u frigiji,ratujući sa Makedoncima (misli se na deo grčkog plemena).Za ove dardance,Stefan Vizantinac kaže da su sagradili Troju i Ilinoj.U poemi o Eneju,Vergilije zapisuje: " Oni koji su rođeni u zemlji Dardaniji,frigiju osvojiše i gradove podigoše; Trački Simon prozvaše Samotrakom"
Brojna su Ilirska plemena,preko dvadeset,vladalo je plemensko uređenje,a u nekim zajednicama,kod Liburna i Japoda je isto kao i kod Sarmata bilo matrijahalno uređenje.Negovali su kuit Sunca i zmije.Zanimljivo je da se hetitska zmija Ilurijak zove isto kao i Iliri i tu prestaje svaka istovetnost.Najveća plemena su Daorsi,Japodi,Autorijati,Liburni i Dalmati.
Dalmati
Pominju se kao slovensko,odnosno srpsko pleme što posledično važi za sva ilirska plemena. To je veliko i moćno pleme,naseljeno na istočnoj obali jadrana, vodilo je protiv Rima tri velika rata. Prvi od 156-155.g.p.n.e. kada je vođa Scipion razorio grad Delminion na Duvanjskom polju i potčinio Dalmate. Rat 119-117.g.p.n.e.,otpočeo je konzul Cecilije Metel jer su se Dalmati proširili do obale Jadrana. Prokonzul Gaj Koskanije osvojio je Solin,važan trgovački centar Dalmata, diktirajući poraženima PAX ROMANA. Poslednji rat vođen je 34-33 g.p.n.e. Oktavijan Klis je osvojio sve gradove Dalmata i to je bio njihov konačni poraz.
Japodi
Japodi, naseljeni između reka Kupe i Une,do Velebita i Vinodola,na području današnje Like, imali su status autonomije u Rimu sa poglavarom na čelu (Propositus Iapodum), biranim iz vlastitih redova. Bili su vešti graditelji i urbanisti....zna se za naselja i do 3000 stanovnika. Najpoznatiji gradovi su bili Humac, Vital, Latica i Vinčica.
Liburni
Najmoćnije Ilirsko pleme Liburni, naseljavali su Severnu Dalmaciju i Kvarner. Organizovani su u dekapolije, društvene grupe okupljene oko polisa. Bili su vešti mornari i trgovci, naročito se ističući u građenju trgovačkih i ratnih brodova. Sa Rimom su imali odlične trgovačke veze, gradeći ratne i trgovačke brodove za potrebe Rimskog Carstva.
Za proučavanje istorije Ilira nezaobilazno delo je Farlatijeva Illyria Sacrum, knjiga u osam tomova koju su u 13 i 19 veku napisala tri italijanska jezuitska sveštenika: Filipo Ričeputi, Danijel Ferlati i Jakobo Koleti. Služeći kao venecijanski vojni sveštenik,Ričeputi je uvideo potrebu za istorijom crkve u zemljama drevne Italije. Po povratku u Rim 1720 g. podneo je crkvi plan knjige. Uz papsku podršku,prvih sedam knjiga je objavljeno pod Farlatijevim imenom,uređivačem pet tomova. Prvi tom je objavljen 1751 g. a preostalih osam 1819 g.
Farlati piše : "U istorijskom smislu,postoje dve Srbije,jedna je Srbija Primorje ili Primorska Srbija."Ona se još naziva i Gornjom Dalmacijom. Farlati upotrebljava i termin Mediteranska Srbija tvrdeći da ona počinje od reke Cetine;u njen sastav ulaze Neretvanija,Zahumlje,Travunija-Konavle i Duklja; Neretljani, Zahumljani, Travunjani-Konavljani ,,Dukljani - svi su Srbi". Po Farlatiju,žestoki Srbi sa Neretve prokrčili su put stvaranju srpskih županija i na kraju -srpskoj državnosti.: " Narod Srba, nemilosrdno agresivan i njina gospoda,od četiri županije,kraljevstvo Srba u primorju ustanoviše." Sa Neretve se vlast širi na Zahumlje odnosno Travuniju,sa sedištem u Trebinju;eponimni Pavlimir započinje obnovu države,gde Duklja postaje centar srpske državnosti-tu je osnovana srpska crkva pod čijom jurisdikcijom su bili Bar, Budva, Kotor, Ulcinj, Skadar, Svač, Drivast, kao i Srbija, Bosna, Travunija, Zahumlje, Neretvanija. Nakon pripajanja Neretve Zahumlju,priobalje,između Cetine i Neretve,naziva se Krajinom, područje koje u celosti pripada kraljevstvu Srba. Deo Primorske Srbije, od Cetine prema istoku,uključujući Gornju dalmaciju,naziva se vojvodstvom sv. Save ili Hercegovinom.
Što se tiče jezika kojim su Iliri govorili,Laonik halkokondilo piše:" Sarmatski jezik vrlo je sličan Ilirskom ili to je slovenski jezik kojim se još i danas govori u Iliriji, na istočnim obalama Jadrana.Današnji ilirski jezik beše onaj kojim govoraše Tračani,danas sačuvan još samo u ostacima"...Kluverijus još primećuje:" Iliri,Germani,Gali,Hispanci i Britanci svi pod jednim imenom Kelta su se zvali i svi jednog pokoljenja i jezika su bili,potičuči od Askeneza". Askenez je Gomerov sin i Jafetov unuk,praotac Tračana. istoričar Livije zapisuje nekoliko srpskih toponima,za vreme prolaska rimskih legija iz Azije kroz Trakiju,562.g. Na čelu legija bio je Livije Salinator i Valerije Mesala.Putujući,prvi dan su došli do potoka maleni i do mesta Ceplje selo. Drugi dan stižu u Šareno selo; od tog sela su putovali dan hoda do Prijepolja,gde su postavili tabor.Ivan Švaer daje zaključak: " Jezici narodni ne mogu se puno prepravljati i tu nema dvojbe. Što se ilirskoga jezika tiče,on ne trpi nikakve promene. U staro doba,nemački jezik se puno razlikovao od ovoga što je sada,dok je ilirski zadržao svoj prirodni izgovor,što se vidi iz jednog zapisa u rimskom Aracelitanskom manastiru"-1178.g.
O Ilirima su pisali Grci Teopomp,Agatarhid iz Knida i putopisac Skilaks ostavivši dobro dokumentovane zapise o sedištima Ilira na istočnoj obali jadrana.
Iliri (Ιλλίρίοί) su ,pretpotstavlja se, svoje ime dobili po kućnim božanstvima larima,zaštitnicima doma;ovaj kult će Rimljani u potpunosti preuzeti od Ilira dok se u srpskom narodu i dalje neguje u vidu krsnih slava,zaštitnika porodice i doma. Ilirik možda ima neku vezu sa Iliosom,trojanskom državicom i plemenom Dardana ( setimo se Ilijade) ,što se pominje u Nestorovoj Hronici,uz tvrdnju da su Sloveni poreklom sa Podunavlja. Plinije , Dardane svrstava u neprijatelje Ilira,navodeći da su zauzimali prostor gornje Mezije,današnje Srbije.Deo dardanskog plemena stanovao je u frigiji,ratujući sa Makedoncima (misli se na deo grčkog plemena).Za ove dardance,Stefan Vizantinac kaže da su sagradili Troju i Ilinoj.U poemi o Eneju,Vergilije zapisuje: " Oni koji su rođeni u zemlji Dardaniji,frigiju osvojiše i gradove podigoše; Trački Simon prozvaše Samotrakom"
Brojna su Ilirska plemena,preko dvadeset,vladalo je plemensko uređenje,a u nekim zajednicama,kod Liburna i Japoda je isto kao i kod Sarmata bilo matrijahalno uređenje.Negovali su kuit Sunca i zmije.Zanimljivo je da se hetitska zmija Ilurijak zove isto kao i Iliri i tu prestaje svaka istovetnost.Najveća plemena su Daorsi,Japodi,Autorijati,Liburni i Dalmati.
Dalmati
Pominju se kao slovensko,odnosno srpsko pleme što posledično važi za sva ilirska plemena. To je veliko i moćno pleme,naseljeno na istočnoj obali jadrana, vodilo je protiv Rima tri velika rata. Prvi od 156-155.g.p.n.e. kada je vođa Scipion razorio grad Delminion na Duvanjskom polju i potčinio Dalmate. Rat 119-117.g.p.n.e.,otpočeo je konzul Cecilije Metel jer su se Dalmati proširili do obale Jadrana. Prokonzul Gaj Koskanije osvojio je Solin,važan trgovački centar Dalmata, diktirajući poraženima PAX ROMANA. Poslednji rat vođen je 34-33 g.p.n.e. Oktavijan Klis je osvojio sve gradove Dalmata i to je bio njihov konačni poraz.
Japodi
Japodi, naseljeni između reka Kupe i Une,do Velebita i Vinodola,na području današnje Like, imali su status autonomije u Rimu sa poglavarom na čelu (Propositus Iapodum), biranim iz vlastitih redova. Bili su vešti graditelji i urbanisti....zna se za naselja i do 3000 stanovnika. Najpoznatiji gradovi su bili Humac, Vital, Latica i Vinčica.
Liburni
Najmoćnije Ilirsko pleme Liburni, naseljavali su Severnu Dalmaciju i Kvarner. Organizovani su u dekapolije, društvene grupe okupljene oko polisa. Bili su vešti mornari i trgovci, naročito se ističući u građenju trgovačkih i ratnih brodova. Sa Rimom su imali odlične trgovačke veze, gradeći ratne i trgovačke brodove za potrebe Rimskog Carstva.
Za proučavanje istorije Ilira nezaobilazno delo je Farlatijeva Illyria Sacrum, knjiga u osam tomova koju su u 13 i 19 veku napisala tri italijanska jezuitska sveštenika: Filipo Ričeputi, Danijel Ferlati i Jakobo Koleti. Služeći kao venecijanski vojni sveštenik,Ričeputi je uvideo potrebu za istorijom crkve u zemljama drevne Italije. Po povratku u Rim 1720 g. podneo je crkvi plan knjige. Uz papsku podršku,prvih sedam knjiga je objavljeno pod Farlatijevim imenom,uređivačem pet tomova. Prvi tom je objavljen 1751 g. a preostalih osam 1819 g.
Farlati piše : "U istorijskom smislu,postoje dve Srbije,jedna je Srbija Primorje ili Primorska Srbija."Ona se još naziva i Gornjom Dalmacijom. Farlati upotrebljava i termin Mediteranska Srbija tvrdeći da ona počinje od reke Cetine;u njen sastav ulaze Neretvanija,Zahumlje,Travunija-Konavle i Duklja; Neretljani, Zahumljani, Travunjani-Konavljani ,,Dukljani - svi su Srbi". Po Farlatiju,žestoki Srbi sa Neretve prokrčili su put stvaranju srpskih županija i na kraju -srpskoj državnosti.: " Narod Srba, nemilosrdno agresivan i njina gospoda,od četiri županije,kraljevstvo Srba u primorju ustanoviše." Sa Neretve se vlast širi na Zahumlje odnosno Travuniju,sa sedištem u Trebinju;eponimni Pavlimir započinje obnovu države,gde Duklja postaje centar srpske državnosti-tu je osnovana srpska crkva pod čijom jurisdikcijom su bili Bar, Budva, Kotor, Ulcinj, Skadar, Svač, Drivast, kao i Srbija, Bosna, Travunija, Zahumlje, Neretvanija. Nakon pripajanja Neretve Zahumlju,priobalje,između Cetine i Neretve,naziva se Krajinom, područje koje u celosti pripada kraljevstvu Srba. Deo Primorske Srbije, od Cetine prema istoku,uključujući Gornju dalmaciju,naziva se vojvodstvom sv. Save ili Hercegovinom.
loading...